POVIJEST ZRAČNOG PROMETA

Zračni promet je veoma mlad. On prevozi putnike, rjeđe robu, raznim prijevoznim sredstvima koja imaju mogućnost da kretanja u atmosferi. U biti, kod ovog prometa se radi o dva osnovna tipa letjelica:
a) letjelice teže od zraka
b) letjelice lakše od zraka.

U prvu grupu spadaju avioni, helikopteri, rakete i jedrilice, a u drugu baloni (dirižabli). Kaže se da je čovjek od kad postoji težio da se vine nebu pod oblake. Priroda koja ga je okruživala davala mu je od njegovih prvih dana brojne primjere prednosti u svakodnevnom životu živih bića koja su imala mogućnost da se kreću zrakom.
Postoji u svijetu niz legendi o pokušajima da se čovjek vine u zrak. Jedna od najpoznatijih je ona iz stare helenske kulture koja govori o letačima s krilima od ptičjeg perja slijepljenog voskom. To je legenda o Dedalu i Ikaru. Legenda kaže da su Dedal i Ikar platili glavom svoju “neljudsku” želju da se vinu u nebo među bogove. Kraj Dedala i Ikara bio je onog dana kad su se toliko osilili da se Ikar previše približio Suncu koje mu je otopilo vosak, krila su se raspala i došlo je do tragedije.
Nisu samo stari Heleni imali svoje letače u legendi. Slične legende o letačima postoje iz vremena starog Rima, zatim Skandinavije, a vrlo su brojne legende s Istoka.

U srednjem vijeku javljaju se i prvi ozbiljniji mislioci koji raspravljaju o mogućnosti leta zrakom, ali ne više pomoću krila, jer se je spoznala nemogućnost takvog leta s obzirom na veliku težinu čovjekova tijela i neadekvatnu snagu istog tijela da pokreće mehanizam krila takvih dimenzija koje imaju inačeptice.

Iz 1250. godine potječe jedna od prvih rasprava o letjelicama poznatog znanstvenika 13. stoljeća Rogera Bacona. Iza njega je daleko poznatiji koji je vršio prve konstrukcije letjelica sa krilima – Leonardo da Vinci.

Prvi se uspio dignuti u zrak balonom Brazilac B.L. di Gusmao, 8.8.1709. godine. To je bio balon napunjen toplim zrakom. Prvi uzlet balonom u Europi izvršen je 1871. godine s vozačom J. i E. Mongolfier. Letovi balonom bili su u početnom stadiju razvoja zračnog prometa u prvom planu. Sve do pred drugi svjetski rat koristili su se letovi balonom u gospodarske, pa čak i u ratne svrhe. Osobito su dugo inzistirali na letu balonima Nijemci. Njihov poznati konstruktor balona, ili dirižabla, bio je Zepellin. Baloni letjelice dostizali su postepeno ogromne dimenzije. Tako je 1935. godine jedan cepelin bio dug 248 m, a mogao je da leti 10.000 km bez slijetanja. Zbog ogromnih dimenzija ti baloni nazivani su zračnim brodovima.
Danas se baloni letjelice upotrebljavaju samo još u sportu, ili pak kao specijalni istraživački meteorološki baloni bez posada. Inače su baloni povučeni iz redovnog leta zbog nedostataka, prije svega zbog velike osjetljivosti na vjetar, relativno lakog probijanja opne balona, osobito na tlu, zatim sporosti leta, te zapaljivosti uzgonskih plinova.

Početkom 20. stoljeća javlja se novi tip letjelice, tzv. dinamički leteći stroj teži od zraka – avion. Prvim konstruktorima aviona smatraju se: Ader 1897. godine, zatim Langlej 1903., pa braća Wright 1903., te Bleriot 1909. godine.
Prvi predstavnik današnjih aviona koji se uspio kontrolirano vinuti u zrak i održati se, je letjelica braće Wright s benzinskim motorom 1903. godine. Već 1909. god. Bleriot sa svojim avionom prelijeće kanal La Manch, a 1911/12. počinje upotreba aviona za prebacivanje pošte u Njemačkoj, da bi 1914. prvi avion preuzeo redoviti prijevoz putnika na liniji Sant Petersburg – Tampa (SAD).
S tehničkog gledišta, avion kao zračna letjelica osobito se razvio u toku prvog svjetskog rata.

Prvi avioni bili su dvokrilci. Pred kraj prvog svjetskog rata dolazi do pojave aviona jednokrilca. Već 1926. god. u svijetu je bilo prevezeno 120.000 putnika. Broj prevezenih putnika 1965. god. bio je već 177.000.000, 1970. 387 mil., 1974. godine 505 mil. putnika, 1980. god. 645.201.000, te 1992. godine 1.129.620.000 putnika.

Čovjek nije imao značajnijih iskustava u letenju pa je i normalno da je birao najprije za kretanje u zrak ono tehničko sredstvo kojim se u datoj fazi bilo lakše uzdizati. Nesumnjivo je da se u početnoj fazi razvoja zračnog prometa bilo lakše kretati balonom. Dok se balon kretao zrakom tada su se tek stjecala prva iskustva o aerodinamičkim svojstvima letjelica težih od zraka. Drugi značajan tehnički uvjet za stvaranje aviona je dovoljno snažan motor koji daje potisnu snagu aviona adekvatnu težini zrakoplova. Kako su se iznalazili sve jači i jači motori, a i usavršavala spoznaja o aerodinamici, tako je avion sve više izbijao u prvi plan pred balonom. Osnovne prednosti aviona pred balonom su: veća brzina, veća postojanost u zraku, manja osjetljivost na vjetar i veća čvrstoća konstrukcije.

Kako se je teško stvarao zrakoplov govori niz podataka iz povijesti zrakoplovstva. Posebno značajan problem je udovoljiti skladu proporcija: brzina – težina – jačina motora – količina goriva – količina nosivog tereta zrakoplova. Nije stoga na odmet spomenuti da će u svjetskoj povijesti ostati uvijek zapisano ime čovjeka koji je prvi preletio Atlantski ocean bez spuštanja, 1927. godine Lindbergh.

Današnji zračni promet osobito se razvio usavršavanjem mlaznog motora, kojim je zrakoplov dobio na brzini i na veličini. On je u mogućnosti prebaciti na tisuće kilometara udaljenosti, i odjednom, stotine putnika ili tisuće kilograma tereta.
Danas zračni promet ima u osnovi funkciju prijevoza putnika. Osobito se razvija u zemljama koje imaju veće prostranstvo, jer je avion najbrže prijevozno sredstvo. Zbog ovog istog razloga razvija se u svijetu znatnije međunarodni zračni promet, a u novije vrijeme i međukontinentalni. Vodeće zemlje u zračnom prometu danas su SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Japan.
Za razvoj zračnog prometa osobito značenje imaju zračne luke ili pristaništa aerodromi. Bez dobrih aerodroma nema ni dobro razvijenog avionskog prometa. Izgradnja aerodroma sa betonskim pistama opremljenih modernim tehničkih pomagalima za uzlijetanje i slijetanje izazvala je treću revoluciju u razvoju zračnog prometa.
U svijetu je danas zračni promet organiziran putem zrakoplovnih kompanija, bilo privatnih ili državnih.

Suvremeni zračni promet obavlja se letjelicama težim od zraka – avionima. Današnji avioni uglavnom su s mlaznim motorima velike jačine, koji omogućuju vrlo brzo prevaljivanje velikih udaljenosti. Zbog toga su upravo međukontinentalni prostori glavno poprište međunarodnog avionskog prometa.
Suvremeni zračni promet se uglavnom bavi prijevozom putnika, a prijevoz robe vrši se usput, ili od novijeg vremena, posebnim avionima, kad je u pitanju specifična roba, roba velike vrijednosti ili roba lako pokvarljiva.
Avionski promet je danas posebno značajan za udaljenije i izoliranije krajeve, koje nije moguće svrsishodno povezati uobičajenim prometnim oblicima na kopnu ili vodi kao npr. Aljaska, Sibir, prašumski predjeli J. Amerike i Afrike i dr.

Zračni promet se u suvremenim uvjeima razvija neobično brzo. Prema podacima, samo za posljednjih 30 godina broj putnika porastao je za 5 puta, promet robe za više od 4 puta, a avio prijevoz pošte gotovo 3 puta.
Svjetski međunarodni avionski promet tzv. redovnog tipa, prema podacima ICAO, koji obuhvaća 129 zemalja, imao je 202 zračna prijevoznika. Ako se redovnim prijevoznicima priključe i izvanredni prijevoznici ili čarter kompanije, onda je 1972. godine bilo 337 svjetskih prijevoznika u međunarodnom prometu. Očito je da je Europa po broju međunarodnih prijevoznika vodeći svjetski prostor. No, ako se uzmu u obzir i unutrašnji manji prijevoznici, onda nesumnjivo na prvo mjesto izbijaju SAD. Naime, u svijetu je registrirano ukupno 4.225 prijevoznika. Glavninu zračnih prijevoznika čine taksi prijevoznici, u SAD-u 3180. Samo domaćim zračnim prometom bavi se još 525 prijevoznika.

Vodeći zračni prevoznici su poznate svjetske avio kompanije: TWA, Pan American, i American Air Lines (SAD), BOAC i BEA (Velika Britanija), Air France (Francuska, SAS (Skandinavija), KLM (Nizozemska), Sabena (Belgija), Swissair (Švicarska), Al Italia (Italija), Aeroflot (Rusija), JAL (Japan) i Lufthansa (Republika Njemačka).

Glavnina međunarodnog svjetskog zračnog prometa odvija se preko Atlantika na pravcu Europa – Sjeverna Amerika. Drugi suvremeni pravac ide iz Europe preko Bliskog istoka za južnu, jugoistočnu i istočnu Aziju, te Australiju. Treći pravac vodi iz Europe za Južnu Ameriku. Četvrti pravac, izražen nešto snažnije od najnovijeg vremena, ide iz istočne Europe za Daleki istok. Peti pravac ide iz Europe za Afriku. Šesti pravac između Sjeverne i srednje Amerike vrlo je naglašen. Sedmi pravac veže Sjevernu Ameriku s Južnom Amerikom. Osmi pravac je između Sjeverne Amerike i istočne Azije, a preko Oceanije.

Aerodromi i zračni prostor

U zračnom prometu, kao rijetko u kojem drugom, izrazito dominantnu funkciju imaju terminali ili zračna pristaništa – aerodromi. Zračni promet se osobito koncentrira upravo oko zračnih luka. Na aerodromima je zaposlena i glavnina od 885.000 radnika u svjetskom zračnom prometu.
Vodeći svjetski aerodromi skoncentrirani su na već nabrojenim glavnim pravcima zračnog prometa.
Perspektive zračnog prometa su značajne. Ovo je promet koji najviše doprinosi čovjeku u savladavanju faktora – vrijeme. Danas su već u eksploataciji nadzvučni avioni, kao britansko-francuski Concorde i sovjetski TU-144, koji zemaljske međukontinentalne relacije približavaju na svakodnevne satne udaljenosti.
U teretnom zračnom prometu sve se više govori o ponovnom oživljavanju balonskog prometa, koji u robnom prometu znatno eliminira nedostatak aviona u pogledu visoke cijene prijevoza.
Vodeći svjetski prostor u zračnom prometu je danas onaj iznad Sjeverne Amerike s ostvarenjem od 51,5% vrijednosti km leta zrakoplova (1992. godine), zatim 44,8% broja prevezenih putnika i 40,3% ostvarenih tonskih km u svijetu.
Europa je vodeći svjetski prostor u međunarodnom prometu s 40% ostvarenog prometa putnika i 36,6% ostvarenih km leta ove vrste zračnog prometa svijeta 1992. godine.

Infrastruktura zračnog prometa
Tehnologija zračnog prometa
Zanimljivosti
Zakoni zračnog prometa
Linkovi