ČVRSTOĆA POSTIGNUTA PREKRIŽANIM ŽICAMA

Najstarija vrsta automobilskog kotača je kotač sa žicanim žbicama, koje još viđamo na biciklima i starim motociklima. Takav kotač je lak, elastičan i vrlo čvrst. Ali sada su već žičani kotači velika rijetkost u suvremenim automobilima. Tu i tamo se mogu još naći u sportskim automobilima ili na nekom vozilu čiji vlasnik ih je naknadno, posebno kupio. U takvom kotaču sva opterećenja kotača preuzimaju čelične žbice koje su opterećene isključivo na naprezanje; opterećenja prenose na glavčinu kotača.

različite izvedbe kotača
Različite izvedbe kotača

Žbice se međusobno križaju i razmještene su u različnim razinama i pod različnim kutovima, tako da sve sile koje djeluju na kotač u obliku nateznih sila (sila naprezanja) preuzima odgovarajući broj žbica.
Izrada i točno uravnoteženje žičanog kotača je složen ručni rad. Žbice su na jednom kraju uvučene u glavčinu, a na drugom kraju su sitnim spojnicama pričvršćene u naplatak. Žbice moraju biti zategnute jednakomjerno, da se naplatak ne bi deformirao.

Zbog rupa za žbice u naplatku, na žičani se kotač ne mogu staviti gume bez zračnica.
Izrada tako složenih žicanih kotača je vrlo skupa, i u velikoserijskoj proizvodnji potpuno su ih potisnuli kotači od čeličnog lima.

Žičani kotači se pričvršćuju središnim vijkom. Ozubljenje u glavčini i na rukavcu ih čvrsto spaja, a velika krilna matica sprečava ispadanje kotača.
Međutim, budući da krajevi krilne matice opasno, strče, u nekim državama je zabranjeno tako pričvršćivati kotače.

KOTAČI OD LAKIH SLITINA

Sve omiljeniji kotači od slitina lakih kovina razvijeni su za trkaće automobile. Iako su takve kotače imali već dvadesetih godina neki automobili marke »bugatti«, oni su se tek pedesetih godina počeli masovnije upotrebljavati, i to najprije na trkaćim automobilima, a posljednjih godina sve više i na serijskim automobilima. Međutim, još i sada, u većini automobila se kotači od lakih slitina mogu dobiti samo uz doplatu, ih kao dodatna oprema automobila.
Zbog manje težine, kotači od aluminijeve i magnezijeve slitine omogućavaju upotrebu širih naplataka i guma. To povećava čvrstoću kotača, a opterećenja se raspodjeljuju na veće površine.

kotaci od lakih slitina
Kotači od lakih slitina

Osim toga su lake kovine odlični provodnici topline; brže odvode toplinu koja nastaje pri kočenju i trenju guma o cestu.
Ali naplacima od lakih slitina potrebna je i veća njega. Osjetljivi su na sol i stoga ih treba često pregledati je li ih načela korozija.

Radi sprečavanja elektrolitske korozije, koja nastaje pri dodiru lake slitine i čelika, treba rupe kroz koje se kotač pričvršćuje namazati mašću. Iz istog razloga utezi za uravnoteženje kotača ne smiju biti pričvršćeni čeličnim štipaljkama, nego prilijepljeni.

ZAMJENA NAPLATKA

Ako automobil već iz tvornice izlazi s kotačima od lake slitine, odnosno ako se iz iste tvornice mogu nabaviti uz naplatu, nema teškoća.
Međutim, ako se naknadno dokupljuju laki kotači, potrebna je određena pažnja. Treba provjeriti odgovara li širina naplataka novih kotača dimenzijama koje tvornica još dopušta, odnosno ometaju li zajedno s gumama puno okretanje upravljača.

Preporučivo je kupiti kotače za koje odgovarajuća organizacija za tehnički nadzor izda svoju homologaciju odnosno atest.
Opreznost je potrebna iz više razloga. Ako se nepromišljeno na automobil stave širi kotači, može se narušiti složena ravnoteža osne geometrije.
Često je zbog širih kotača onemogućeno potpuno okretanje upravljača, kotač može zagrebati blatobran ili čak dijelove podvozja.

Ukratko, pogrešno je vjerovati da širi kotači i gume donose same prednosti.
Bez sumnje su sami kotači od lake slitine korisni zbog svoje male težine i stoga manjih neogibljenih masa, po pravilu su i točnije izrađeni i zato bolje uravnoteženi, a k tome i dobro provode toplinu, ali cijena im je relativno visoka.

Uz već spomenute nedostatke naknadnog ugrađivanja širih kotača, ono može povećati osjetljivost automobila na mokar kolnik (uslijed čega nastaje tzv. aquaplaning), a možda ne ostane ni dovoljno prostora za lance za snijeg između karoserije i većih kotača.

URAVNOTEŽENJE KOTAČA

Ako se kotači ne okreću potpuno jednakomjerno, pri većoj brzini kvare vozne osobine automobila i dodatno opterećuju upravljački mehanizam, ležaje i druge dijelove podvozja.
Proizvođači se trude da što jednakomjemije raspodjele težinu na kotače i gume. ali prije ili poslije nastanu odstupanja. Zato povremeno treba kotače staviti u ravnotežu, odnosno balansirati.

Kotači se statično uravnotežuju kad miruju. Preveliku težinu na jednoj strani treba izjednačiti odgovarajućim olovnim protuutegom na suprotnoj strani naplatka. Utezi za uravnoteženje kotača proizvode se u raznim težinama, a po pravilu se grupiraju po 15 grama.

Statično uravnotežen kotač obično i dalje pokazuje takozvanu dinamičnu neravnotežu, koja je posljedica toga da preteško mjesto obično nije u srednjoj ravnini kotača, nego sa strane. Stoga dinamično neuravnotežen kotač pri većoj brzini titra. Dinamična neravnoteža se više osjeća, kad su naplaci i gume kotača širi.

Danas se praktički nigdje više kotači ne stavljaju u ravnotežu statično, jer u radionicama postoje strojevi za dinamično uravnoteženje i uređaji koji omogućavaju stavljanje u ravnotežu nepogonskih kotača na samom automobilu, tako da se mogu izjednačiti eventualne nejed-nakomjernosti na glavčinama i diskovima kočnica, odnosno bubnjevima.
Nakon montiranja novih guma treba najkasnije poslije 1000 kilometara vožnje uravnotežiti kotače.