KONSTRUKCIJA GUME

Glavni sastavni dijelovi gume su gumena gazeća površina (protektor) i nosiva tekstilna unutrašnja struktura, karkasa.

Karkasa je kružno učvršćena na dvjema gumom prevučenim žicanim pletenicama, koje na kotaču naliježu na ramenima naplatka. U gazeću površinu je oblikovan profil gume od različitih žljebova i međulamela.

Oblik profila ovisi o namjeni gume. Za cestu pod snijegom potreban je, na primjer, dubok, grub profil, koji opet nije primjeren za suhe ceste, jer se guma s njim pregrije.

Gazeća površina je izrađena od gumene smjese čiji su glavni sastojci: sirova guma tj. kaučuk (od 30 do 45%), čada i mineralna punjenja (od 20 do 40%) i ulje (od 0 do 20%). Osim toga, u gumenoj smjesi još ima 5 do 15 posto različnih posebnih dodataka, o kojima tvornice često čuvaju podatke kao tajnu.

Osnovna sirovina za izradu gume je negdje do 1930. godine bio gotovo isključivo prirodni sirovi kaučuk, a od toga vremena sve se više upotrebljava sintetično proizveden kaučuk.
O razmjeru pojedinih sastojaka i punjenja u gumenoj smjesi ovise osobine gume. Tvornice su izradile gazeće površine koje pri niskim temperaturama dobro prianjaju uz skliski kolnik. Međutim, nedostatak tih smjesa je da se razmjerno brzo troše, a to se ublažava odgovarajućim oblikom profila.

Bočna guma štiti karkasu od oštećenja; neke gume imaju na bokovima i takozvane bočnice, izbočena kružna odebljanja.

Ovisno o unutrašnjoj konstrukciji, gume dijelimo na dvije osnovne vrste: u karkasi prvobitnih guma koje su na osobnim automobilima sve manje u upotrebi, niti se pojedinih slojeva tkanine križaju koso, dijagonalno. Odatle naziv: dijagonalna guma.

presjek dijagonalne gume
Presjek dijagonalne gume

U karkasi radijalnih guma niti se slažu poprečno na smjer vožnje, od noge (stope) do noge gume, što znači u smjeru polumjera – radija gume.

Radijalne gume nazivamo i pojasastima zbog takozvanog pojasa koji je po obodu ugrađen pod gazeću površinu. To je više slojeva tekstilne (obično 4) ili čelične tkanine (obično 2 sloja) koji su glavni uzrok za prednosti radijalne gume. Pojas se naime gotovo ne rasteže i tako stabilizira gazeću površinu da profil pri vožnji ne mijenja oblik. To pogotovu vrijedi za pojas koji je istkan od tankih čeličnih niti. Radijalne gume s čeličnim pojasom su zbog složenije izrade uistinu skuplje, ali zato dulje traju.

Zrak u gumi drži zračnica, kružna, zatvorena gumena »cijev«, u kojoj je nepropusno ugrađen povratni zračni ventil. Kroz njega punimo gumu zrakom i zato strci kroz rupu u naplatku. Povratni ventil dopušta samo protok zraka u zračnicu, a iz nje samo ako ventil otvorimo pritiskom na iglu ventila.

Sve više su u potrebi gume bez zračnica (takozvane tubeless gume), s unutrašnje strane obložene tankim slojem vrlo elastične nepropusne gume. Jednako su obložene i noge (stope) gume da bi spoj gume i naplatka bio nepropusan. Ventil se ugrađuje neposredno u naplatak i oblikuje tako da pokraj njega ne bježi zrak. Prednosti gume bez zračnice su jednostavnija montaža i vrlo mala vjerojatnost iznenadnog pražnjenja pri oštećenjima, jer elastični unutrašnji sloj gume ne dopušta brzo bježanje zraka. Uz to se male rupe u gumi mogu jednostavno zakrpati posebnim gumenim čepovima.

RAZLIKA IZMEĐU DIJAGONALNE I RADIJALNE GUME

Radijalna ili pojasasta guma (za koju jednostavno kažemo radijalka) posljednjih je godina potpuno potisnula dijagonalnu gumu.

presjek radijalne gume
Presjek radijalne gume

Radijalna guma ima stabilnu gazeću površinu i njezin profil se samo malo deformira pri vožnji. To je važno na mokroj i skliskoj cesti kad žljebovi u profilu moraju biti otvoreni da mogu primiti vodu i izbaciti je dalje od gume, da bi guma imala što bolji dodir s cestom.

Na mokroj cesti je put kočenja s radijalnim gumama kraći za oko 12 posto. Poprečne su sile, koje vode kotač u zavoju, međutim s radijalnim gumama oko 15 posto veće.
Nedostatak radijalnih guma je da se pri manjim, gradskim brzinama kotrljaju kruće; posljedica je znatna buka na neravnom kolniku.

Pri većim brzinama su međutim radijalne gume, koje su punjene na pravilan tlak zraka, udobnije od dijagonalnih.
U jednakim uvjetima vožnje radijalne gume izdrže znatno dulje nego dijagonalne. Pojas pod gazećom površinom sprečava sitna pomicanja i gnječenje profila, dok guma u vožnji »grabi« kolnik.

Profil radijalnih guma proklizava znatno manje na kolniku nego profil dijagonalnih.
Zahvaljujući svemu tome radijalne gume manje »brišu« kolnik i stoga se manje troše, smanjuje se i otpor pri kotrljanju, tako da one istodobno smanjuju i potrošnju goriva.

Sve nabrojene prednosti radijalnih guma su pogotovu očite kod radijalnih guma s čeličnim pojasom, koje se praktički ne rastežu, za razliku od donekle rastegljivih tekstilnih pojasova.
Radijalke su skuplje za četvrtinu do polovicu cijene dijagonalki, ali korisniku nadoknade taj iznos duljim vijekom trajanja i manjom potrošnjom goriva.

Sve prednosti radijalnih guma dolaze do izražaja samo ako su na sva četiri kotača. Nije preporučljivo miješati dijagonalne i radijalne gume, niti same radijalne s tekstilnim pojasom s onima s čeličnim pojasom. Ako je riječ o privremenu rješenju, vrijedi: na istoj osovini moraju biti sasvim jednake gume, a kod svih automobila, na stražnjoj osovini moraju biti bolje gume.