Viličar pripada skupini manipulacijskih strojeva koji se u praksi koriste u velikom broju. Ako se postavi pitanje postoji li u suvremenim transportnim procesima alternativa viličaru, odgovor je negativan.
Na današnjem stupnju razvoja tehnologije prometa postoje i koriste se razne vrsti i tipovi viličara.

Njihova primjena i uloga gotovo je nezamjenjiva u većini proizvodnih procesa, na terminalima i u skladištima. Pri opisu značajki viličara najčešće se kaže da su to strojevi sa suvremenim ekonomsko-tehničkim rješenjima i značajkama koje im osiguravaju pouzdanost i ekonomičnost u primjeni.

U strukturi zastupljenosti najbrojniji su ručni viličari kojih ima oko 85%, a nosivost im je i do 2000 kg. S obzirom na konstrukciju i mjesto djelovanja, viličari se mogu razlikovati po skupinama, tako da se, na primjer, s obzirom na širinu djelovanja ističe da postoje tri generacije viličara.

viličar
Viličar

U prvu se generaciju svrstavaju viličari sa slobodno nošenim teretom, u drugu “hibridni” viličari, a suvremeni viličari u skladištu pripadaju trećoj generaciji. “Hibridne” konstrukcije uključuju dobra svojstva prethodnih konstrukcija i imaju mogućnost pomicanja težišta tereta koje je pri zahvaćanju i ostavljanju izvan baze viličara, a u kretanju unutar baze, što im daje prednost pri djelovanju u zatvorenim prostorima ograničenih dimenzija.

Viličare treće generacije karakterizira mogućnost slobodno nošenog tereta zahvaćenog specijalnom zahvatnom napravom koja omogućuje rad bez manevriranja. Širina operativnog prostora je u tom slučaju još manja.

Ako se promatra operativni prostor za djelovanje navedenih skupina viličara, uočava se npr. da druga generacija viličara, za razliku od prve, štedi širinu prostora za oko 23%, a treća za oko 55%.

Rast proizvodnje viličara u Njemačkoj je kontinuiran. Za naše uvjete nema podataka o manipulacijskim sredstvima, a u okviru toga ni o viličarima i prognozi njihova razvoja.
Ako se analizira mjesto primjene viličara u praksi, uočava se, također važna spoznaja, daje samo oko 6% viličara u vlasništvu velikih pogona a ostalih oko 94% je u malim i srednjim proizvodnim pogonima.

Za viličar budućnosti očekuje se da udovoljava sljedećim osnovnim zahtjevima:
– lakoća upravljanja
– sigurnost pri radu
– minimalan utjecaj na okoliš
– lakoća održavanja
– mogućnost nabave rezervnih dijelova
– standardiziranost konstrukcije
– tipizirani konstrukcijski dijelovi
– minimalan gubitak vrijednosti.

S obzirom na vrstu pogona, razlikuju se viličari s dizelskim motorom, viličari s Ottovim motorom uključujući i one s pogonom na plin, i viličari s elektromotorom.
Brzina kretanja u operativi može biti različita što zavisi od konkretnih uvjeta. Mogu se naći i podaci o brzini kretanja većoj od 20 km/h.
U dizelskih motora snaga je u funkciji namjene i u rasponu je od 15 kW do 75 kW, ali može biti i znatno veća.
Viličari na elektropogon napajaju se s 12, 24, 36 ili 48 V.

Viličari se uglavnom proizvode serijski za tržište i nepoznatog kupca. S obzirom na vrstu pogona, sve više dolaze do izražaja viličari s elektropogonom, prije svega zbog poznatih ekoloških prednosti. S obzirom na nosivost, standardni se viličari mogu svrstavati na razne načine. Tako se npr. nailazi na podjelu čelnih viličara po sljedećim skupinama:
– nosivosti do 0,8 t,
– nosivosti od 1 do 1,6 t,
– nosivosti od 2 do 2,5 t,
– nosivosti 3 do 3,5 t.

Radna sposobnost klasičnih viličara je do 5000 kg, ali postoje i viličari znatno veće nosivosti (120 t).
Najveći viličari na svijetu su oni nosivosti od 120 t. Manipulirao je teret od 110 t na razmaku težišta od točke oslonca 1,2 m. Ako se takav viličar optereti sa 80 t, tada težište tog tereta može biti i na 2,3 m od točke oslonca. Vilice tog viličara dugačke su 3,65 m, a široke 350 mm svaka. Viličar je opremljen dizelskim motorom snage 399 kW. Širina viličara je 350 mm, a dužina 365 mm, a proizveden je u seriji od 10 komada.
Viličari s jednostupnjevitom dižućom konstrukcijom ili simpleksom mogu dizati terete samo do svoje visine.
Visina viličara se ne mijenja u tijeku dizanja. Takav viličar nije prikladan za dizanje na veće visine, ali je vrlo jednostavan. Rabi se za dizanje teških tereta, čak do 12 tona.

Dvostupnjevita se konstrukcija naziva dupleks. Pri dizanju tereta gabarit viličara se ne povećava pa je stoga vrlo praktičan, a uvelike se primjenjuje u proizvodnom i transportnom lancu.

Konstrukcija s tri stupnja naziva se tripleks. Viličari s takvim mehanizmom mogu prolaziti kroz niže otvore i dizati teret na veće visine, sve do 6 m, ali samo manje terete.

S obzirom na položaj tereta u odnosu na viličar, razlikuju se dvije skupine:
– bočni i
– čelni viličari.

Pri usporedbi radnog prostora, što se smatra jednim od osnovnih obilježja, vidljivo je da klasični viličar može djelovati u znatno užem prostoru ako dužina tereta ne prelazi 2 m.

Jedinice manipuliranja u primjeni viličara
U praksi se pojavljuje veliki broj jedinica tereta pakiranih na razne načine po obliku i dimenzijama. Možemo ih svrstati u skupine koje imaju zajednička svojstva s obzirom na manipulaciju i transport. Najbolje su za transport viličarom paletno-paketne jedinice raznih vrsta i dimenzija, ovisno o vrsti i tipu palete.

Osim paletno-paketnih jedinica, postoje druge jedinice tereta, npr.:
– cilindričnog oblika (koturi, žice, role papira, betonske cijevi i dr.),
– u vezovima (cijevi, šipke, željezni profili u vezovima i dr.),
– valjkastog oblika (balvani, bačve i dr.),
-u tekstilnoj i papirnoj industriji,
– u drvnoj industriji (rezana građa, sanduci, celulozno drvo i dr.),
– u ljevaoničkoj industriji,
– rasutih materijala, i dr.

Ti se tereti, osim vilicom, zahvaćaju i raznim drugim vrstama uređaja ili zahvatnih organa. Najbrojnija su razna kliješta: za ciglu, za bale i za roto-papir, hidraulička rotacijska ploča za bočno okretanje i istresanje različitih tereta (rasutih i tekućih), kliješta za betonske blokove, mehanička žlica, kliješta za bačve, kao i druge varijante i oblici.

Što se tiče operativne dužine djelovanja (relacije manipulacije) viličara, ona u viličara na elektropogon iznosi do 50 m, a u viličara na pogon s motorom s unutarnjim izgaranjem do 100 m.
U istraživanju provedenom u radnim uvjetima, području djelovanja viličara (relaciji prijevoza) pridana je znatna pozornost, pri čemu se upozorava na potrebu da se pronađe gornja granična vrijednost relacije manipulacije na temelju troškova koje zahtijeva pojedina varijanta.

Elektroviličar nije prikladan za rad na neravnoj podlozi zbog mogućnosti prekida napajanja. I nagib operativne zone utječe na izbor pogona pri čemu se daje prednost pogonu s motorom s unutarnjim izgaranjem. Dopušteni uspon ne bi trebao biti veći od 15%, a pad ne bi smio biti veći od 7 do 10%.

Kad je riječ o radnoj sposobnosti klasičnog elektroviličara mogu se naći podaci da viličar nazivne nosivosti 1,5 tjednim punjenjem baterija može ostvariti učinak od oko 300 t u smjeni pod pretpostavkom da manipulira na prosječnoj udaljenosti od 20 m, pri nagibu od 5% i dizanju tereta na visinu 1,2 m.

Čelni viličari, posebice oni male i srednje nosivosti, imaju mali razmak osovina s uskim kolotragom.

Ako bi se razvrstavala znakovita obilježja viličara, tada bi ta obilježja trebalo promatrati s četiri osnovna aspekta:
– s aspekta konstrukcije viličara, obično se razlikuju način djelovanja (kontinuirani ili diskontinuirani), oblik putanje kretanja s mogućnošću mijenjanja ili bez mogućnosti mijenjanja putanje, stupnjevi slobode kretanja radnog uređaja gdje se mogu razlikovati putanje s jednim ili više stupnjeva slobode; s obzirom na vrstu pogona, može se govoriti o ručnim i motornim pogonima, a s obzirom na kapacitet – o malom, srednjem i velikom kapacitetu;
– s aspekta relacije prijevoza – manipuliranja obično se razlikuju tri tipa relacija: male, srednje i dulje relacije pri kojima se može djelovati i u sprezi s prikolicom;
– s aspekta supstrata čijem manipuliranju je namijenjen, obilježja viličara su uvjetovana agregatnim stanjima supstrata pri čemu se supstrat može promatrati u funkciji oblika supstrata i njegove prilagođenosti procesu djelovanja viličara;
– četvrti se aspekt odnosi na subjektivni čimbenik i u okviru njega bi trebalo govoriti o priučenosti operatora.

Bočni viličar namijenjen je manipulaciji svih vrsta tereta u kojih je zbog velike duljine otežan prijenos.
To su npr.: trupci, grede, daske, cijevi, sanduci, limovi, profilirano željezo i ostali glomazni dugi tereti. Nosačem tereta, s pomoću teleskopskih hidrauličnih cilindara, obavlja se uvlačenje i izvlačenje vilica kao i podizanje, spuštanje i odlaganje.

Osnovni elementi izbora viličara

Izbor viličara u pravilu je funkcija dvaju elemenata: tehnoloških zahtjeva i tržišnih mogućnosti.

Analizirajući kriterije podobnosti viličara, obično se spoznaju vrste kriterija:
– mogućnosti zahvaćanja manipulacijske jedinice,
– brzine rada,
– zahvaćanja prostora te preglednosti omogućene operatoru.
– povoljnijim uvjetima održavanja,
– većom sigurnosti djelovanja,
– smanjenim teškoćama u razradi planova nabave viličara i rezervnih dijelova,
– smanjenjem zaliha,
– rezervnih dijelova,
– većom iskorištenosti viličara i dr.

Većina od navedenih čimbenika su globalna očekivanja koja bi trebala omogućiti suvremenije konstrukcije viličara u budućnosti. Ova očekivanja su prisutna i u radovima autora iz ovog područja u razvijenijem svijetu.
Više reda u području primjene viličara u praksi već danas je potrebno i zbog činjenice što najveći broj njih djeluje u sredinama koje ne raspolažu kadrovima koji mogu nametnuti kvalitetne promjene, ako se one uopće i očekuju. Specifičnost disperzije vlasništva nije samo obilježje našeg gospodarstva, nego i najsuvremenijih privreda u kojima se na primjer mogu naći podaci da oko 94% viličara u praksi djeluje u malim i srednjim poduzećima za koje se također može pretpostaviti da ne obiluju kadrovima za detaljniju stručnu, a osobito ne znanstvenu analizu, pa i u tim okolnostima treba promatrati potrebu podizanja spoznaja o općoj metodološkoj obradi ovog problema, jer gotovih metodoloških aplikativnih rješenja nema. Ako se i nadu nužno ih je prilagoditi našim konkretnim uvjetima.

LINK:

GALERIJA FOTOGRAFIJA VILIČARA