drakar
Vikinški drakar

Vikinški drakari bili su dugi uski brodovi, građeni oko 1000.g. za skandinavske ratnike Vikinge.

Pravi neoštećeni brod nađen je 1880. u Gokstadu blizu Oseberga (Norveška). Upotrebljavao se za kraljevski pogreb.

Drakari su bili vrlo brzi, lagani i sposobni za plovidbu morem. Njima je plovio vikinški istraživač Leif Ericsson preko Atlantika

Godine 1893. brod napravljen po uzoru na onaj iz Gokstada preplovio je Atlantik za 28 dana.

Neki vikinški drakari bili su dugi do 30 m, a mogli su prevesti 200 ratnika.

Na moru su se drakari oslanjali na jednostavna velika četvrtasta i prugasta jedra, napravljena od vunene tkanine; za plovdbu po rijekama i mirnim vodama gradili su veslačke klupe za 20-30 veslača sa svake strane.

Gradnja plitkih brodova u znatnoj je mjeri Vikinzima olakšala napade po plitkim rijekama.

Pramac je bio zakrivljen u izrezbarenu zmajevu glavu.

Drakari su služili u prevoženju ratnika u napade, ali su Vikinzi gradili i šire i dublje brodove (knarr) za trgovinu te male čamce na vesla (faering).

Vikinški brodovi bili su vrlo stabilni, jer su imali kobilicu, drvenu gredu u kosturu brodskoga dna dugu oko 17 m, a široku oko 45 cm.