Osim trkaćih automobila, sve više i običnih automobila ima motore koji umjesto rasplinjača imaju uređaje za punjenje cilindara uštrcavanjem goriva.
Svaki cilindar ima svoju mlaznicu za uštrcavanje kroz koju se u nj uštrca benzin pod tlakom pumpe koja se pokreće mehanički ili električno. Mlaznice za uštrcavanje su pričvršćene u usisne cijevi blizu usisnih ventila. Količina goriva i trenutak uštrcavanja ovise o tome kako je izrađen uređaj za uštrcavanje, a u svakom slučaju je količina goriva vrlo točno određena.
Pri uštrcavanju se benzin vrlo sitno rasprši. Ako je pravilna i količina zraka koju dobiva svaki cilindar, gorivo se i ravnomjerno raspodijeli.

Budući da za uštrcavanje goriva nije potreban difuzor, dotok zraka je ravnomjerniji nego kod motora s rasplinjačem, jer nema zapreka.

Usisni razvodnik ne dovodi smjesu nego samo zrak, tako da je njegova izrada jednostavna jer mora zadovoljiti samo osnovne zahtjeve u vezi sa strujanjem zraka. Nije potrebno ni grijanje usisnog razvodnika. U usporedbi s jednako velikim motorima s rasplinjačima, motori s uštrcavanjem goriva mogu razvijati više snage i bolje ubrzavati. Po pravilu troše i manje goriva. Obično motori s uštrcavanjem brže reagiraju na ubrzavanje ili usporavanje, jer uređaj za uštrcavanje gotovo u trenutku prati promjene položaja leptira. Slaba strana uređaja za uštrcavanje jesu visoki troškovi proizvodnje i popravaka.

MEHANIČKO UŠTRCAVANJE

mehaničko uštrcavanje
Mehaničko uštrcavanje

Kod ovog načina uštrcavanju električna pumpa usisava benzin iz spremnika za gorivo kroz papirnati pročistač i s tlakom od 7 atmosfera prenosi ga razvodniku goriva. Pretlačni ventil održava stalan tlak u uređaju i ispušta suvišno gorivo po povratnoj cijevi natrag u spremnik.
Trenutak paljenja određuje rotor pokretan motorom, koji se okreće s polovicom broja okreta koljenastog vratila u kućištu razvodnika goriva, koje ima je dan ulazni otvor za gorivo i više izlaznih. U rotoru su kanali u radijalnom smjeru (smjeru polumjera) koji vode u aksijalni (u smjeru osi) provrt u unutrašnjosti rotora. U tom provrtu se između dviju krajnjih točaka slobodno giba klipni zasun, a jedna od dviju krajnjih točaka je promjenljiva. Dok se rotor okreće, njegovi kanali za kratko vrijeme naliježu na ulazni otvor na kućištu razvodnika i tlak goriva pomiče klipni zasun tamo – amo izmedu dviju krajnjih točaka. Na taj način svaka mlaznica za uštrcavanje dobiva svoju količinu benzina po određenom redoslijedu.

Kolika će biti ta količina goriva, određuje položaj promjenljive krajnje točke u hodu klipnog zasuna. Nju međutim određuje brijeg kojim upravlja podtlak u usisnom razvodniku motora.
To znači da svaka mlaznica dobiva pravu količinu goriva i u pravom trenutku od razvodnika goriva. Mlaznica je zatvorena oprugom i otvara se tek pod tlakom goriva. Mlaz sitno raspršenog goriva je usmjeren na usisne ventile. Da bi pri pokretanju hladnog motora vozač dobio što bogatiju smjesu, upotrebi dugme na ploči s instrumentima, koje radi slično kao uređaj za hladan start.

ELEKTRONSKO UŠTRCAVANJE

Sve podatke bitne za uvjete u kojima radi motor, u svakom trenutku registriraju senzori i u obliku električnih signala prenose ih elektronskom uređaju. Taj uređaj je zapravo elektronsko računalo koje na osnovi dobivenih podataka brzo izračuna koliko vremena moraju biti otvoreni elektromagnetski ventili mlaznica za uštrcavanje. Uređaj za upravljanje uštrcavanjem pošalje ventilima odgovarajući električni impuls, otvori ih i drži otvorene toliko dok motor dobije dovoljnu količinu goriva.

Jedan od najpoznatijih sistema za elektronsko uštrcavanje je proizvod tvornice Bosch.
U tom sistemu električna pumpa uzima benzin iz spremnika. Količina benzina je uvijek veća nego što je potrebna mlaznicama za uštrcavanje. Na taj način se osigurava stalan tlak goriva, a budući da ga pumpa uzme više, ono se po povratnoj cijevi vraća natrag u spremnik.

Ventili za uštrcavanje su zatvoreni oprugama, a otvaraju se elektromagnetski, električnim impulsom koji šalje elektronski uređaj. Trajanje impulsa, a s tim i vremena otvorenosti ventila mlaznice za uštrcavanje, određuje količinu uštrcanoga goriva.

Uređaj za upravljanje uštrcavanjem je povezan s brojnim senzorima koji sve vrijeme daju podatke o radu motora, kao što su podaci o usisnom podtlaku, temperaturi zraka i vode, položaju leptira, broju okreta. Podaci stižu u uređaj za upravljanje uštrcavanjem u obliku električnih impulsa.

Na osnovi tih podataka uređaj za uštrcavanje u trenutku odluči koliko će trajati impulsi za mlaznice za uštrcavanje. Obično su po dva ventila za uštrcavanje spojena u par, i gorivo se istodobno uštrca u usisnu cijev dvaju cilindara i to na početku usisnog takta ili već u toku ispušnog takta dok je usisni ventil još zatvoren.

K-JETRONIC

k-jetronic
Boschev K-Jetronic

Boschev K-Jetronic je uređaj za mehaničko uštrcavanje goriva u Otto motore. To je sistem koji se najviše upotrebljava. Ovaj uređaj za uštrcavanje nije pokretan motorom. Električna pumpa uzima gorivo iz spremnika i preko kolektora goriva i pročistača dovodi ga u razdjelnu komoru. Mjerač zraka, sastavljen od stožastog lijevka i okruglog pljosnatog koluta mjeri količinu zraka koji usisava motor. Ovisno o položaju leptira, kroz lijevak mjerača zraka protječe više ili manje zraka i u skladu s tim više ili manje podigne laki kolut u lijevku. Kolut je polugom povezan s klipom u razdjelnoj komori koja u skladu s protokom zraka određuje količinu goriva koju treba da dobiju mlaznice za uštrcavanje u usisnim cijevima motora. Odatle gorivo zajedno sa zrakom kroz otvorene usisne ventile stiže u cilindre.

K-Jetronic ima posebne korekturne jedinice za puštanje u rad hladnog motora, za punu snagu (gas) ili topao zrak.

K-Jetronicom motor u svakom trenutku dobiva smjesu goriva i zraka koja je optimalna kako po pitanju radnih karakteristika motora i potrošnje goriva, tako i po čistoći ispušnih plinova.