Uređaj za ispuh
Glavni zadaci uređaja za ispuh jesu:
– odvođenje vrućih plinova iz motora na otvoren prostor da ne ugrožavaju putnike
– prigušivanje buke koja nastaje u motoru za vrijeme ispušnih taktova.
Plinovi koji izgaraju u motoru se brzo šire i kad su ispušni ventili otvoreni, izlaze iz cilindara sa znatnim tlakom. Plinovi koji tako naglo izlaze uzrokuju snažne titraje u ispušnim cijevima. Budući da takvih titraja plinova u ispušnoj cijevi ima više tisuća u minuti, ispušni zvuk bi bio nepodnosiv da se ne priguši.
Titraji (vibracije) se u početku šire nadzvučnom brzinom, ali se na putu po ispušnom sistemu osjetno uspore. Kad izlaze iz prigušivača, plinovi su već tako smireni daje njihov tlak jedva nešto veći od tlaka zraka oko njih, a zvučni titraji su u velikoj mjeri prigušeni.
Nepotpuno ispiranje prostora za izgaranje šteti slijedećem punjenju cilindara smjesom benzina i zraka, jer se svježa smjesa onečisti ostacima ispušnih plinova. To slabi snagu motora.
Ispušni kolektori su zato izrađeni tako da naleti ispušnih plinova iz raznih cilindara što manje smetaju jedni drugima. Ispušni plinovi treba da nailaze na što manji otpor u ispušnom sistemu.
Ne može se ipak izbjeći određeni otpor u kolektoru, ispušnoj cijevi i prigušivaču, jer treba postići ne samo što manji otpor plinova nego i što bolje prigušivanje buke.
PRIGUŠIVAČ (AUSPUH)
Prigušivač (auspuh) odbija ili upija ispušne zvuke do te mjere da budu snošljivi i da budu u skladu sa sve strožim zakonskim propisima. Obično više poprečnih pregrada u prigušivaču prekida ritmički tok ispušnih plinova, pri čemu se neposredni i odbijeni zvučni valovi međusobno prigušuju i djelomično uništavaju. Takav je tzv. reflekcijski prigušivač.
Drugačiji su apsorpcijski prigušivači, kod kojih ispušni plinovi otječu kroz rupičastu cijev gdje dio plinova ide u tvar za prigušivanje koja usrče buku. Apsorpcijske prigušivače obično imaju sportski automobili, jer je njihov otpor protiv pretakanja plinova manji nego kod renekcijskih, i samo malo smanjuje snagu motora.
Prigušivači i ispušne cijevi su obično izrađeni od čeličnog lima. Zbog stalnog dodira s vodom, solju i nečistoćom i kamenjem, prosječni ispušni uređaj rijetko izdrži više od dvije zime.
Ispušne cijevi i prigušivači su izloženi koroziji i s unutrašnje strane, jer pri izgaranju benzina nastaje voda, kiseline i olovne soli, koji u obliku plinova i para teku kroz ispušni uređaj.
Kad je ispušni uređaj hladan, npr. pri puštanju u rad hladnog motora, razne tvari koje pospješuju koroziju kondenziraju se na unutrašnjim stijenkama i pomalo nagrizaju kovinu. Svaki put kad se pušta motor u rad, korozija malo napreduje. Zato automobilima koji pretežno voze na malim razdaljinama treba češće mijenjati ispušne cijevi i prigušivače.
ŠTETNI PLINOVI
U ispušnim plinovima među ostalim ima i ugljičnog monoksida, vrlo otrovnog plina bez mirisa. Zato ispušni uređaji koji nisu dobro zabrtvljeni mogu biti vrlo opasni za vozača i za putnike. Ako u ispušnom sistemu ima rupa, mogu izazvati i požare. Zato na ispušnim uređajima treba odmah popraviti rupe i zabrtviti mjesta koja nisu dobro zabrtvljena.
Zbog ugljičnog monoksida u ispušnim plinovima automobilski motor nikad ne smije raditi u zatvorenom ili slabo zračenom prostoru. Udisanje ugljičnog monoksida izaziva teška trovanja krvožilnog sustava i opasno je po život.
DIM U ISPUHU
Po ispuhu se mogu otkriti neke neispravnosti u radu motora. Tako se greške u sistemu paljenja čuju kao neravnomjerna buka ispuha.
Ispušni plinovi s većom količinom čađe i mekani čađasti sloj na ispušnom otvoru znaci su da motor dobiva prebogatu smjesu.
Modri dim u ispuhu, koji se naročito zapaža poslije dulje vožnje bez gasa (na primjer poslije vožnje nizbrdo), znači da u prostoru za izgaranje ulje promiče pokraj istrošenih klipnih prstena i (ili) vodica ventila.
Odgovori