Trolejbus
Trolejbus je električno vozilo sa pneumatskim kotačima i volanom, a u stalnoj je električnoj sprezi sa dvožičnim kontaktnim vodovima preko trolnih oduzimača struje i sa ograničenom slobodom bočnog kretanja od osi kontaktne mreže (3,5 – 4,5 m).
Trolejbus
Razvoj trolejbusnog prijevoza u svijetu prolazio je kroz nekoliko faza: prva pojava 1882 god. u Berlinu i prva praktična primjena.
Do danas su se kod trolejbusa primjenjivala tri različita pogonska sustava:
– sustav s čoperom i tiristorskom regulacijom kretanja vozila (rekuperacija = povrat viška energije kočenja u električnu mrežu)
– sustav sa statičkim logističkim kolima za elektronsku regulaciju kretanja vozila
– sustav s klasičnom elektromehaničkom regulacijom kretanja vozila pomoću kontrolera
Sustav 1 i 2 omogućavaju:
– suvremenu konstrukciju vozila
– veću pouzdanost i sigurnost prijevoza
– automatizaciju brojnih funkcija rada vozila
– poboljšanje performansi vozila
– smanjenje trošenja obloga kočnica
– uštedu pogonske energije za 20-25 %
– jednostavnije održavanje vozila
Pogonski sklop kod trolejbusa čine:
– vučni motor sa kardanskim prijenosom i elastičnim spojnicima, odnosno kardanskim zglobovima, reduktor vožnje sa diferencijalom i poluosovine pogonskih kotača
Prema veličini i broju putničkih mjesta trolejbuse dijelimo na:
1. duljine 8-9 m , neto mase 6-7 tona, sa jednim vučnim motorom, snage 50-60 kw i sa oko 60 putničkih mjesta
2. duljine 9-10 m, mase 7,5-8,5 tona, motorom snage 70-90 kw i sa ukupno 70-80 putničkih mjesta
3. duljine 10-12 m, sa dvije ili tri osovine, mase 9-11 tona, sa jednim vučnim motorom snage 95-120 kw, sa ukupno 85-105 putničkih mjesta 4. duljine 16-21 m, tri ili četiri osovine, dvodijelnom zglobnom karoserijom, mase praznog vozila 16-17,5 tona, sa jednim ili dva vučna motora trajne snage 135-160 kw, za 130-180 putnika.
Odgovori