HIDRAULIČNO UPRAVLJANJE

U velikim automobilima je u mehanizam za upravljanje cesto ugrađen servouređaj, koji pomaže vozaču da ne troši previše snage za okretanje upravljača.

servoupravljač
Servoupravljač

Kod hidrauličnog mehanizma za upravljanje servouređaj mora samo smanjiti silu kojom vozač zaokreće upravljač. Kad bi servouređaj potpuno zamijenio snagu ruku, vozač ne bi imao dodir s cestom; zato vozač usprkos servoupravljaču ipak za okretanje upravljača potroši silu od nekoliko kiloponda.

Većina servouređaja je hidraulična: hidraulična pumpa daje potreban tlak u tlačnim vodovima, a oni ga dovode servoupravljaču. Ako se hidraulični sistem pokvari, vozač i dalje može okretati upravljač, ali mu je za to potrebno više snage.

Servoupravljač je sastavljen od mehaničkog prijenosnika (obično s kuglicama ili nazubljenom letvom), ventila za podešavanje i razvodnog klipa.

Ulje, koje pokreće pumpa, prolazi kroz prijenosnik kad je upravljač u srednjem položaju, a pri tome ne predaje snagu. Servouređaj počne djelovati odmah, čim vozač okrene upravljač ili se upravljač okrene zbog sile koja s ceste djeluje na kotače. U trenutku kad između puža i donjeg vretena prijenosnika dođe do pomaka, pomakne se odgovarajući ventil.

Torziona je šipka koja se u granicama svoje pruživosti može uvijati, spojni član. Kad vozač okrene upravljač, donje vreteno prijenosnika se zajedno s klipom ventila okrene prema pužu ili od njega. Pri tome se tlak ulja na jednoj strani otvora za pritjecanje smanji, tako da u jednom od dvaju prostora u cilindru nastane veći tlak nego u drugom. Na taj način okretanje upravljača dobije veću potporu tlakom na vreteno prijenosnika. Jednako djeluje hidraulični prijenosnik. Jači udar s ceste može okrenuti kotače. Tlak ulja u suprotnom smjeru sprečava neželjeno zaokretanje kotača.