U normalnom razgovoru ili čak u dnevnim novinama ili nekim publikacijama riječ semafor predočava raskrižje na kojem se obavlja regulacija prometa trobojnim promjenljivim signalima (crveno, žuto, zeleno).

Semafor odnosno semaforska instalacija je mnogo više od toga i u svojem najelementarnijem obliku sadrži:

• Semaforski uređaj
• Semaforske stupove ili konzole
• Semaforske laterne (promjenljivi znakovi)

Tri osnovna dijela semafora:

1. Semaforski uređaj, 2. Konzola, 3. Semaforski stup, 4. Semaforska laterna

A u složenijem semaforskom sustavu mogu još biti detektori iliti senzori za detekciju vozila.

Semaforski uređaj služi za upravljanje prometom. Suvremeni semaforski uređaji su izrađeni u mikroprocesorskoj tehnologiji i podržavaju zadnje riječi informatičke tehnologije poput bluetooth, gps, wireless, usb pristupa. U sprezi s detektorima mogu klasificirati vozila po dužini, mjeriti brzinu, brojati promet… Semaforski uređaji komunikacijskim protokolima mogu se spajati u nadzorne centre te sa udaljene lokacije moguće je upravljati njima.

Semaforski stupovi najčešće su visine 2.9 – 3.45 metra i postavljaju se u neposrednoj blizini zaustavne linije ili pješačkog prijelaza. Konzole služe kao krak semaforskom stupu da bi se omogućila montaža laterni iznad prometnog traka.

Portali su objekti koji služe za postavljanje semaforskih laterni i vertikalne signalizacije a sastoje se od dva stupa međusobno spojena s konzolom.

Semaforski portal koji prelazi preko 3 prometne trake

Semaforske laterne su promjenjiva prometna svjetla. Izvode se kao halogena (žarulja) varijanta ili kao varijanta s led diodama. Led diode imaju daleko veću vidljivost na cesti i štede električnu energiju.

Semaforske laterne se mogu podijeliti prema broju svjetala na:
– na trostruke,
– dvostruke i
– jednostruke

Trostruke i jednostruku laternu možete vidjeti na prvoj slici a na sljedećoj dvostruku pješačku laternu.

Dvostruka laterna za pješački prijelaz izrađena LED tehnologiijom

Trostruke laterne se postavljaju za vozače i mogu biti izvedene kao laterne s punom optikom i kao direkcione laterne. Laterna sa punom optikom nema označen obavezan smjer kretanja vozilom što znači da su dozvoljeni svi smjerovi kretanja mogući ovisno o konfiguraciji raskrižja. Isto tako puna optika znači da vozilo nema osiguran slobodni prolaz, odnosno moguće je da se u nekom od smjerova kretanja može doći do kolizije s vozilom iz drugog smjera. To je u 99% slučajeva kada vozilo iz sporednog smjera skreće ulijevo na glavnu prometnicu ili kada vozilo skreće ulijevo.

Direkciona laterna ima iscrtane obavezne smjerove kretanja vozila. Direkciona laterna znači siguran prolaz vozila u iscrtanim smjerovima bez mogućnosti kolizije.

Jednostruka laterna izvodi se kao direkciona i postavlja se za lijeva ili desna skretanja. Jednostruka laterna znači „idi ako možeš“ što znači da postoji moguća kolizija u većini slučajeva za pješacima.

Jedan od značajnih elemenata u modernim semaforskim inatalacijama su detektori. U prošlosti su se koristili isključivo detektori u obliku induktivne detektorske petlje. To je namotaj bakrene žice koja se postavlja u kolnik i na principu promjene induktiviteta registrira kada vozilo prođe preko nje. Ti detektori su jeftino i pouzdano rješenje jer imaju visoku preciznost i imaju mnoge mogućnosti kao što su najava vozila, detekcija prisutnosti vozila, brojanje prometa, klasifikacija vozila, mjerenje brzine. Negativna strana induktivne detektorske petlje je potreba za rezanjem asfalta što za sobom povlači potrebu za zaustavljanjem prometa na nekoliko sata ili dana.

Induktivne petlje

U posljednje vrijeme postavljaju se detektori ili bolje rečeno senzori na principu infracrvene zrake, doppler efekta, video detekcije, radar…
Takve detektore dijelimo na:
– infracrveni detektori
– mikrovalni detektori
– radar detektori
– video detektori

Prednost gore navedenih detektora je da nije potrebno piliti asfalt što smanjuje troškove zbog provođenja kabelske kanalizacije, ne stvaraju se gužve zbog radova, lakše je zamjeniti takve detektore nego induktivnu petlju.