UKLJUČIVANJE STUPNJEVA PRIJENOSA U RAZLIČITIM MJENJAČIMA

U automatskom mjenjaču automatski se uključuje onaj stupanj koji odgovara brzini vozila i opterećenju motora.

Kod najjednostavnijih automatskih uređaja dovoljno je da vozač ručicom za biranje odredi smjer vožnje (naprijed ili unatrag) i doda gas. Automobili s automatskim mjenjačem imaju samo dvije papučice – za akcelerator (gas) i kočnice. Da bi vozač po potrebi ipak mogao utjecati na rad automatskog mjenjača, u njemu su ugrađeni zapori koje vozač uključuje ručicom za biranje ili pritiskom na gumbe.

Svi automatski mjenjači imaju za ručicu za biranje položaj N (neutral) = prazni hod, a i položaj P = parkiranje. Pri tome se uključuje posebni zapor.
Radi sigurnosti, motor se može pokrenuti samo kada je ručica za biranje u jednom od tih dvaju položaja. Svi automatski mjenjači po pravilu imaju i položaj R za vožnju unatrag i položaj D (drive) kao normalan položaj za vožnju naprijed. Po potrebi se automatski mjenjač može prisiliti u niži stupanj prijenosa prebacivanjem ručice za biranje u položaj L (engl. low = nizak), na primjer na strmini.

mjenjanje stupnjeva prijenosa
Mijenjanje stupnjeva prijenosa u automatskom mjenjaču

Mehanički zapori sprečavaju nehotično uključivanje L ili R.
Najčešći redoslijed položaja je P, R, N, D, S, L. U položaju D mjenjač automatski uključuje sve stupnjeve za vožnju naprijed, pri čemu trenutak uključivanja određuje centrifugalni regulator ovisno o brzini vožnje, odnosno pod tlak ovisno o položaju papučice akceleratora. Ako vozač pritisne do kraja papučicu akceleratora, automatski uređaj uključi viši stupanj tek onda kad motor razvije najviši dopušteni broj okreta; a kad se gas dodaje u manjoj mjeri, automatski uređaj uključi još ranije.

Ako primijeni takozvani »kick-down«, tj. pritisne papučicu akceleratora do kraja, vozač može brzo uključiti niži stupanj prijenosa (npr. radi pretjecanja). Ali mjenjač uključuje naniže samo ako trenutna brzina vožnje to dopušta, a da motor ne pređe na previsoki broj okreta. Zato pri višim brzinama automatski uređaj ne reagira u tom smislu na »kick-down«.
Kod nekih automatskih mjenjača s tri stupnja prijenosa (poznati su, npr. mjenjači Borg-Warner), položaji ručice za biranje označeni su s P, R, N, D, 2,1. To znači da po potrebi možete ručiconi za biranje stupnja prijenosa isključiti više stupnjeve: u položaju 2, automatski mjenjač ne može uključiti izravni, a u položaju 1 ni drugi stupanj. Zapor gornjih stupnjeva dolazi u obzir prije svega pri vožnji nizbrdo, kad treba kočiti motorom. Neki proizvođači umjesto brojeva 2 i 1 napisu slova I (Intermediate = međustupanj) i L (Low = donji).

Pojedine stupnjeve prijenosa automatskog mjenjača uključuje ulje tlakom koji mu osiguravaju pumpe.

DAF VARIOMATIC

Automatski se mjenjač DAF variomatic, koji prenosi snagu klinastim remenjem, automatski i bez stupnjeva prijenosa prilagođava trenutnim zahtjevima i opterećenjima motora.
Centrifugalna spojka pri kretanju s mjesta automatski preuzima okretni moment motora i preko regulatora od stožastih zupčanika pokreće dvije remenice. One su sastavljene od dva koluta koji se mogu razmicati i na taj im se način može mijenjati promjer. Koluti se razmiču ili približavaju ovisno o brzini vožnje uz pomoć centrifugalnih utega, a s obzirom na podtlak u usisnoj cijevi podtlakom u vakumskom cilindru. Jaki klinasti remeni prenose snagu na stražnje remenice, čije kolute drži zajedno opruga. Kad je u usisnoj cijevi mali podtlak, variomatik je automatski u najvišem stupnju. Mijenjanje promjera remenica smanjuje ili povećava prijenosne odnose.

remenski automatski mjenjač
Remenski automatski mjenjač bez stupnjeva

ŠTEDNA VOŽNJA »OVERDRIVEOM« (MULTIPLIKATOROM BRZINE)

U nekim je automobilima iza mjenjača ugrađen overdrive, odnosno multiplikator brzine kojim vozač može uključiti dodatni brzi stupanj prijenosa, koji je još viši od izravnog stupnja prijenosa mjenjača. Kad opterećenje nije preveliko i kad je vožnja razmjerno jednakomjerna, na taj način se može brzo voziti s nižim okretima motora i tako štedjeti gorivo.

Overdrive se može uključiti i u nižim stupnjevima prijenosa, što znači i u trećem ili čak drugom stupnju, tako da vozač ima na raspolaganju više stupnjeva prijenosa i može odrediti najštedljiviji broj okreta motora.

I overdrive je planetarij, u kojem je stožasta hidraulična spojka. Kad overdrive nije uključen, sa središnjim sunčanim zupčanikom čvrsto povezana spojka je oprugom spregnuta i s unutra nazubljenim kolutnim zupčanikom, čvrsto u klinjenim na pogomenom vratilu (koje pokreće diferencijal). Nosač planeta koji je isto tako uklinjen na pogonjenom vratilu, u ovom slučaju pokreće cijeli zupčanički sklop izravno, bez međustupnja. Ali ako je overdrive uključen, spojka se čvrsto spoji s kućištem i zaustavi sunčani zupčanik. Sada se nosač planeta vrti oko sunca i višim brojem okreta pokreće kolutni zupčanik. Pogonjeno vratilo se okreće brže od pogonskog.

Vozač uključuje overdrive ručicom koja je na ploči s instrumentima ili uz upravljač, a pri tome obično ne mora pritisnuti na papučicu spojke.