Putnički vagonski park

Vagoni za prijevoz putnika u širem smislu čine putnički vagonski park. Taj se park sastoji od:
– putničkih vagona koji mogu imati dvije, tri i četiri osovine
– dizelskih motornih vlakova
– elektromotornih vlakova
– salonskih vagona
– i samopokretačkih motornih salona za posebne prijevoze

Prema namjeni, konstrukciji i opremi postoje slijedeći vagoni:
– sa sjedalima serije A, B i AB (1., 2. i kombinirano 1. i 2. razreda) s ležajevima,
– kušet serije Ac, Bc i AcBc
– za spavanje serije WL
– restorani, serije WR
– službeni, serije D
– poštanski, Post
– kombinirani, sjedišta-restoran, putničko-službeni, službeno-poštanski
– posebni, sanitetski i drugi

Putnički  vagoni  se vode  u eksploatacijkom,   radnom  i  inventarskom  parku. Eksploatacijski park čine svi potrebni ispravni vagoni za redoviti prijevoz. Radni se park dobije kada se eksploatacijski poveća za potrebe izvanrednog prijevoza i za broj vagona na tekućem održavanju.

Inventarski park čine sva sredstva (vagoni) odnosne željeznice.

Vagoni sposobni za međunarodni promet imaju oznaku RIC – (Regolamento Intemazionale Carrozze) što znači da zadovoljavaju pravila po Sporazumu o uporabi vagona i u međunarodnom prometu. Ako ne zadovoljavaju pravila Sporazuma za međunarodni promet, tada mogu samo u unutarnjem, a imaju oznaku “NE”.

Nemogućnosti uvrštavanja vagona u međunarodne vlakove znači i stanovite probleme u vezi s obvezama iz tog prometa.

Za promet stranih vagona na svojoj mreži plaćaju se naknade željeznici vlasnici, odnosno obavlja se obračun (saldiranje) vagona u međunarodnom prometu, pa željeznica ako ima manje svojih, ima negativan saldo (mora platiti).

Važno eksploatacijsko značenje vagona je njihova sposobnost za postizanje velikih brzina. Glede brzina postoji slijedeća struktura: od   120,140 do 160 kilometara na sat.

Osnovne tehničke značajke svih vrsta i tipova vagona su:

– metalni kostur vagonskog sanduka
– duljina, 24 m za četveroosovinski, 15,5 m za dvoosovinski
– osovine s obrtnim postoljem
– električna rasvjeta
– električno i parno grijanje
– zračna, ručna i pomoćna kočnica
– sposobnost za promet s određenom brzinom

Ako neki vagoni ne zadovoljavaju osnovne tehničke značajke onda ih se obilježava podserijom prema toj vrsti nedostatka.
Svi putnički vagoni su dodijeljeni domicilnim kolodvorima koji ih evidentiraju, održavaju (tekuće i investicijsko) i formiraju garniture u kojima prometuju.

Osim domicilnih, u obrtnim kolodvorima garniture završavaju vožnju, čiste se i pripremaju za ponovne vožnje do nekih drugih ili domicilnih kolodvora.

Teretni vagonski park

Teretni se vagonski park sastoji od vagona za prijevoz tereta (robe, stvari) koji mogu biti:

– otvoreni
– zatvoreni
– plato i
– ostali

Vagoni za promet u međunarodnim vlakovima moraju odgovarati propisima RIV (Regolamento Internazionale Veicolli) – Sporazum o uzajamnoj uporabi teretnih vagona u međunarodnom prometu. Ti vagoni nose oznaku RIV, a oni koji nisu sposobni za međunarodni promet imaju oznaku “NE”

Razlike u konstrukciji i eksploatacijskim elementima vagona mogu biti značajne. Ovisi to o zahtjevu za načinom prijevoza, vrsti i količini robe, utovaru, istovaru i drugim elementima. U osnovi postoje univerzalni i posebni vagoni prema kodifikaciji UIC (Union Internationale des Chemins de fer) – Međunarodna željeznička unija. Osnova te kodifikacije su serije i podserije. Svi su teretni vagoni svrstani u 13 glavnih serija, od E do U.

Dalja se podjela vagona odnosi na njihove tehničke i eksploatacijske značajke.
Prema tim značajkama vagoni se razlikuju po:

– vrsti i tipu
– broju osovina
– vrsti kvačila
– vrsti kočnice

Prema vrsti i tipu vagoni su namijenjeni za prijevoz više vrsta robe ili pak samo jedne.

U vezi s brojem osovina vagoni mogu biti:

– dvoosovinski,
– četveroosovinski (obrtna postolja)
– s više osovina

Četveroosovinski vagoni imaju veliki kapacitet i povoljne eksploatacijske značajke, a višeosovinski su namijenjeni za prijevoz teških tereta.

Tehnička značajka prema vrsti kvačila (po čemu bi se vagoni razlikovali) za sada još nije došla do izražaja. Sve europske željeznice imaju obično kvačilo. Samo ruske imaju vagone s automatskim kvačilom.

S obzirom na kočenje vagoni se razlikuju po tipu (autorima) kočnica. Kočnica može biti zračna, ručna i kombinacija obiju ili da vagoni imaju samo zračni vod.

Vanjski, i u vezi s tim unutarnji, prostor vagona mora biti u granicama tovarnog profila. Unutarnji se prostor vagona zove zapremina. Zapremina (prostorni kapacitet) ovisi o širini, visini i duljini vagona.

Iskorištenje ili nosivost vagona kao njihova sposobnost za prijevoz tereta ovisi od količine robe, zapremine i specifične težine te robe. Po zapremini vagoni se mogu tovariti ovisno o vrsti robe (kabasto) tako da se ona ne bi oštetila. Odnos korištene prema stvarnoj zapremini izražava se s koeficijentom zapremine (iskorištenja) vagona.

Nosivost vagona je sposobnost za prijevoz određene mase stvari, a limitirana je granicom tovarenja koja je u vezi s osovinskim opterećenjima pruge.