prve željeznice

Željeznice su izumljene puno prije od pogona na paru.

Diolkos je bila 6 km duga željeznica koja je prevozila brodove preko Korintske prevlake u Grčkoj u 6. st. pr. Kr. Kolica što su ih gurali robovi išla su po žljebovima usječenima u vapnenačkim tračnicama.

Diolkos je vozila duže od 1300 godina, do 900. godine.

Željeznice su ponovo oživjele u 14. st., kada su drvene tračnice vodile konja i ručna kolica do rudnika da pomognu u iskapanju rude

U 18. stoljeću engleski su proizvođaći željeza počeli graditi tračnice od željeza. Prvotno su one bile drvene i prevučene željezom. Kasnije su cijele tračnice građene od željeza. Željezni kotači s obodima (rubovima šupljine) vozili su po tračnicama.

Godine 1804. kornvolski je inženjer Richard Trevithick napravio prvu uspješnu lokomotivu na parni pogon.

Trevitckov stroj mogao je povući vlak sa 5 vagona i 9 tona željeza te 70 ljudi na tračnicama dugim 15 km do željezare u Pen-y-Darrenu (Pendarren) u Walesu.

Dana 27. rujna 1825. George i Robert Stephenson otvorili su prvu putničku željeznicu na parni pogon od Stocktona do Darlingtona u Engleskoj.

Širina pruge na pruzi od Stocktona do Darlingtona iznosila je 1,44 m. To je, naime, ista širina između osovina koje spajaju dva kotača na konjskim teretnim kolima. To je postao standardni razmak između tračnica.

Lokomotiva Stourbridge Lion izgrađena u Engleskoj bila je prva parna lokomotiva u pravoj veličini koja je vozila u SAD-u. Vozila je 1829. u Pennsvlvaniji po drvenim tračnicama.