Proces privatizacije obuhvaća 3 temeljne kategorije:

1). prodaja postojećeg javnog poduzeća privatnim subjektima

2). prednost uporabe privatnog kapitala u menadžmentu u odnosu na javni prilikom realizacije novih infrastrukturnih objekata

3). mogućnost da privatna poduzeća pružaju usluge koje su do sada bile pod nadleštvom vladinih namještenika ili “sustav ugovaranja”

– financiranje cestovne i ostale prometne infrastrukture koje  imaju visoke troškove izgradnje, velika financijska opterećenja održavanja, slaba rentabilnost prometne građevine, dugi vijek povrata kapitala, neizvjesnost buduće potražnje za tim uslugama
– u privatizaciji prometne infrastrukture težište je na autocestama zbog njihove prometne važnosti i visine troškova izgradnje

Model privatnog financiranja je financiranje naplatom, a tehnika koja se primjenjuje naziva se financiranje samih projekata i sadrži 2 problema:

1). upitnost zadovoljavanja financijske rentabilnosti buduće građevine, pa se u praksi sve češće pojavljuju modeli koji sadrže jamstvo države ili potiču državu na sudjelovanje uz proporcionalnu podjelu rizika i dobiti

2). pitanje zahvaćanja vanjskih izvora sredstava, ti izvori su neophodni za izgradnju i moraju omogućiti povratak preuzetog duga

Koncesija – ugovor kojim jedinica vlasti (koncedent) odobrava privatnom subjektu (koncesionaru) pružanje javne usluge na određeno vrijeme i obvezuje ga da  investira novu fiksnu imovinu tijekom ugovorenog razdoblja, a nakon isteka ugovora dobra se vraćaju javnom sektoru.

Razlikujemo 3 glavne vrste koncesija (odnose se na dugoročne projekte, 20-30 god.):

a) koncesija na izgradnju – privatni partner na sebe preuzima izgradnju i financiranje novih radova, a zatim njima upravlja (BOT-build-operate-transfer; izgradi-upravljaj-prenesi/ustupi/)

b) koncesija usluga – privatni partner financira proširenje postojeće prometne infrastrukture

c) leasing, sličan koncesiji usluga, ali su radovi financirani i obavljeni uz odgovornost javnog poduzetnika

Modeli privatizacije:

BOT – Build Operate Transfer – privatnom partneru odobri se koncesija na izgradnju infrastrukturne građevine i upravljanje njome tijekom vremena, sve do povrata te građevine državi nakon isteka koncesionarskog ugovora, uz očekivanje da će predviđeno razdoblje trajanja koncesije biti dovoljno za otplatu duga i ostvarenje povrata uloženih sredstava te ostvarenje profita (najrašireniji model).

BOO – Build Operate Own – u kojem je odgovornost privatnog partnera da izgradnji i financiranju infrastrukturne građevine priđe sa svim vlasničkim pravima i dužnostima i da pritom snosi odgovarajući rizik. Ne postavlja uvjet povrata vlasništva državi.

MOT – Modernize Operate Transfer / Own – čija je svrha obnova i modernizacija postojeće infrastrukture. Podrazumijeva privremenu privatizaciju tijekom koje se dopušta naplata pruženih usluga.

Ostali modeli koji se rjeđe susreću u praksi:

LDO – Lease Develop Operate
BOOT – Build Operate Own Transfer
BOTT – Build Operate Train Transfer
BRT – Build Rent Transfer