Netipični barkodovi proizašli su iz potrebe bržeg, točnijeg i jednostavnijeg ispisivanja i čitanja barkodova. To je posebno važno u automatskim sustavima gdje se, zbog velike brzine rada, barkodovi moraju vrlo brzo ispisati, tj. pročitati. Naime, da bi se prilikom čitanja (dekodiranja) tipičnog barkoda uspješno razlikovali stupići različitih širina, potreban je vrlo precizan (kvalitetan) ispis tih stupica. To se može postići jedino s pisačima čija brzina ispisa ne zadovoljava potrebe automatskih sustava. Kao drugo, čitanje takvog barkoda je sporije i zahtijeva čitače koji su skuplji od onih za čitanja barkoda sa stupićima iste širine.

U poštanskoj se djelatnosti netipični barkodovi prvenstveno upotrebljavaju u sustavima za automatsku razradu poštanskih pošiljaka gdje se, npr., pismovne pošiljke transportiraju kroz sustav brzinom od oko 3-5 metra u sekundi.

Rad sustava za automatsku razradu pismovnih i paketskih pošiljaka u osnovi se sastoji od usmjeravanja pošiljaka u izlazne pretince. Pošiljke se usmjeravaju na temelju skeniranih adresnih podataka koje je pošiljatelj ispisao rukom ili strojem, ili na temelju čitanja barkoda ispisanog u sustavu za automatsku razradu.
Uobičajeno je da se relativno sporije i manje uspješno čitanje skenerom obavlja za potrebe prvog (“grubog”, početnog) usmjeravanja pošiljka (npr. razdioba pošiljaka na poštanska središta). Tako skenirani adresni podaci se u nekom skraćenom obliku ispisuje na pošiljku u obliku barkoda. Prilikom drugog usmjeravanja (“finog”, završnog), npr. podjele pošiljaka na dostavne rajone, razdioba pošiljaka se obavlja na temelju bržeg i jednostavnijeg čitanja prethodno ispisanog barkoda. Drugo usmjeravanje može se obaviti u sustavu koji je ispisao barkod ili u nekom drugom sustavu (instaliranom u nekom drugom poštanskom središtu).

Ukratko, smisao uporabe barkoda u sustavima za automatsku razradu poštanskih pošiljaka je u točnijem, bržem i jeftinjem procesu čitanja podataka nužnih za usmjeravanje pošiljaka prema odredištu.

U uskoj svezi s uporabom barkoda u sustavima za automatsku razradu su i pojmovi:
–  “odredišna točka”,
–  “adresni kod” i
–  “poštanski kod”.

“Odredišna točka” je naziv koji se dodjeljuje izlaznim pretincima u sustavu za automatsku razradu. Odredišna točka može biti, npr.: poštansko središte, središte pošta, dostavni poštanski ured, dostavni rajon, ulica, kućni broj, broj stana i sl., ali to mogu biti i izmjenični poštanski uredi u nekoj drugoj zemlji. Broj odredišnih točaka ovisi o željenoj razini automatske razrade.
“Adresni kod” (code mark, index) je unikatna oznaka koju računalo dodjeljuje svakoj definiranoj odredišnoj točki. Ovaj kod generira aplikativni softver u računalu u sklopu sustavu za automatsku razradu pošiljaka. Naime, u bazu podataka u računalu prethodno su unesni adresni podaci koji pripadaju svakoj odredišnoj točki. Npr., u bazi podataka može se definirati da će jedan od dostavnih rajona u Zagrebu imati adresni kod “00001”, sljedeći “00002” itd. Na isti će način svoj adresni kod dobiti sve odredišne točke. To znači da će se, ako dostavnom rajonu s adresnim kodom “00001” pripada, npr., Trg Petra Preradovića, u bazu podataka pod indeksom “00001” unijeti (uz ostale ulice i trgove u tom dostavnom rajonu) sve poznate varijante naziva za taj trg koji se pojavljuju u praksi (npr. Preradovićev trg, Trg P. Preradovića i si., pa čak i Cvjetni trg). Ukoliko neka od varijanti nije unijeta u bazu podataka, a pojavi se, računalo neće moći usmjeriti takvu pošiljku. Tada će se usmjeravanje pošiljke morati obaviti na temelju ručnog unosa na terminalu za videokodiranje, a to usporava razradu.
“Poštanski kod” (kod nas se on naziva “poštanski broj”) službeno je i javno prihvaćeni način označavanja odredišnih točaka. Poštanski i adresni kod mogu, ali ne moraju biti isti. Uobičajeno je da se za označavanje odredišnih točaka u obliku poštanskog koda ili adresnog koda upotrebljavaju znakovi (karakteri) koje čine slova i znamenke (alfanumerički kod), ili samo znamenke (numerički kod). Pri tome je najbitnije da se sve trenutačno definirane odredišne točke, ali i buduće, mogu obuhvatiti unikatnom kombinacijom odabranih znakova. To znači da će se sve odredišne točke pretvoriti u niz slova i znamenaka, ili samo znamenaka.

VRSTE NETIPIČNIH BARKODOVA

Statusni barkod u Američkoj pošti
Kao jedan od najrazvijenijih i najsuvremenijih, ali i najbogatijih poštanskih operatora, Američka pošta (United States Postal Service – USPS) je među prvima uvela sustave za automatsko dijeljenje pismovnih pošiljaka na temelju postojećeg numeričkog poštanskog koda. Američka pošta je odlučila da adresni kod odredišnih točaka bude također numerički podatak. Prigodom ispitivanja različitih tipičnih barkodova došlo se do zaključka da oni ne udovoljavaju postavljenim zahtjevima. Oni, naime, previše usporavaju razradu poštanskih pošiljaka, tehnički kompliciraju postupak čitanja, te poskupljuju taj tehnološki proces. Rješenje pronađeno u upotrebi novog tipa barkoda, koji spada u porodicu netipičnih barkodova. Tehnika označavanja odredišnih točaka u SAD-u u obliku poštanskog koda, te pretvaranje adresnog koda u barkod nosi službeni naziv “PostNET” (Postal Numeric Encoding Technique).

Osnovu novog tipa barkoda čine samo tamni stupici iste širine, ali dviju različitih visina. Uobičajeno je da je visoki stupić dva do tri puta viši od niskog stupica. Svijetli stupici ne postoje, tj. praznine između tamnih stupica predstavljaju samo razmak između stupica. Širina praznine (razmaka) između tamnih stupica veća je od širine tamnih stupica. Postojanje dvaju različitih stupića poklapa se s potrebama binarnog sustava koji predstavalja temelj rada računalnih sustava. Visoki stupić simbolizira binarnu jedinicu (“1”), a niski stupić binarnu nulu (“0”), uz napomenu da raspored “jedinica” i “nula” nije u potpunosti identičan s binarnim sustavu.
Budući da tamni stupić može biti visok ili nizak, odnosno može biti u dva stanja (statusa), ovaj tip nestandardnog bar-koda nazvan je “2-statusni barkod” (2-state bar code).
PostNET-ov barkod ima sljedeće karakteristike:
–  svaka znamenka sastoji se od ukupno 5 stupica, 3 niža i 2 visoka,
–  zadnja znamenka je kontrolna, a izračunava se postupkom “po modulu 10”, barkod počinje i završava s jednim visokim stupićem.

Statusni barkod u Kraljevskoj pošti Velike Britanije

Stručnjaci Kraljevske pošte Velike Britanije (Royal Mail) smatrali su da je za njih za poštanski kod povoljnije rabiti i slova i znamenke (mogućnost uporabe 26 + 10 znakova). Na taj se način uz isti broj mjesta dobiva veći broj mogućih kombinacija znakova. Poštanski kod Britanske pošte sastoji se od sedam alfanumeričkih znakova.

Koristeći se pozitivnim iskustvima Američke pošte glede uporabe 2-statusnog barkoda u automatskoj razradi pošiljaka, Britanska se pošta odlučilla za sličan oblik barkoda. No, zbog uporabe povečane količine znakova, morali su izvršiti modifikaciju američkog barkoda. Novonastali barkod nazvan je ‘4-statusni barkod” (4-state bar code). U Velikoj Britaniji on se službeno naziva “Royal Mail 4-State Customer Code” (RM4SCC). Problem definiranja poštanskog koda i tipa barkoda na isti su način riješile poštanske uprave u Kanadi, Australiji, Novom Zelandu i u još nekim državama članicama Commonwealta.
Kao što mu i naziv govori, 4-statusni barkod sačinjavaju tamni stupici u četiri stanja, tj:
–  niski stupici (status 1),
–  srednje visoki stupici orijentirani prema gore (status 2),
–  srednje visoki stupici orijentirani prema dolje (status 3),
–  visoki stupici (status 4).

Statusni barkod japanske pošte

Na osnovama opisanog 4-statusnog barkoda, Japanska pošta je za svoje potrebe razvila jedan hibridni oblik ovog koda, nazvan “4-statusni barkod s 3 vrste stupića” (4-state 3-bar code). Ovaj barkod čine visoki stupići orijentirani prema gore i dolje, te kratki stupići orijentirani prema gore i dolje. Orijentacija visokih stupića prepoznaje se na osnovi prethodnog niskog stupića.

Bar-no-bar kod za potrebe Njemačke pošte
Među netipične barkodove ubraja se i barkod koji se za potrebe automatske razrade pismovnih pošiljaka upotrebljava u Njemačkoj pošti (Deutschen Bundespost). To je tzv. “bar-no-bar” kod (stupič-praznina-stupić). Kao i kod prethodno spomenuta dva tipa barkoda i ovdje postoje samo stupići jedinične širine. No, za razliku od njih, kod ovog barkoda postoje tamni i svijetli stupići, ali iste visine. Tamni stupići predstavljaju binarnu vrijednost “1”, a svijetli binarnu vrijednost “0”. Između stupica se nalazi razmak koji je širi od stupića. Širina stupica je od 0,3 – 0,8 mm, a širina razmaka između stupica 1,66 +/- 0,25 mm. Visina stupića je od 3 – 5,5 mm. Adresni kod se sastoji samo od znamenaka, koje se ispisuju u obliku barkoda prema sljedećim pravilima:
–  svaka znamenka definirana je s pet stupića,
–  svaka znamenaka sastoji se od tri tamna i dva svijetla stupića,
–  svaka znamenka počinje sa startnim stupićem (tamni, šesti stupić).
Adresni podaci odredišta, skenirani u sustavu za automatsku razradu, pretvaraju se u adresni kod koji se sastoji od dvije numeričke cjeline:
–  poštanski kod odredišta (pet znamenaka),
–  kod ulice (tri znamenke) i kod kućnog broja (tri znamenke).

Ispis adresnog koda u obliku barkoda obavlja se na tri načina:
–  ako adresni podaci pripadaju području otpremnog poštanskog središta, u njegovom se sustavu za automatsku razradu ispisuje poštanski kod i kod ulice i kućnog broja,
–  ako adresni podaci pripadaju području odredišnog poštanskog središta, u sustavu za automatsku razradu u otpremnom poštanskom središtu ispisuje se samo poštanski kod odredišta,
–  u sustavu za automatsku razradu u odredišnom poštanskom središtu, uz već postojeći poštanski kod ispisan u sustavu u otpremnom poštanskom središtu, dodaje se još i kod ulice i kućnog broja.

Zanimljivo je spomenuti da je opisani bar-no-bar kod Svjetska poštanska udruga (UPU) odabrala za barkod kojim će se barkodirati pošiljke u međunarodnom poštanskom prometu, a taj se barkod koristi i u Hrvatskoj.