Ne ISO (specijalni) kontejneri

ISO kontejneri su zamišljeni da zadovoljavaju zahtjeve pomorskog transporta i otkako su utvrđeni njihovi ISO standardi operatori su uveli neke modifikacije.
Obično su modifikacije bile uvedene držeči se nekih tehničkih propisa kao i kod standardnih kontejnera da bi se osigurala kompatibilnost sa tehnologijom terminala.

Prva uvedena modifikacija je bila povečanje visine, prvo na 2,59 m te konačno na 2,9 m (visoki kocka kontejneri).
Druga uvedena modifikacija je povečanje duljine zadržavajući pozicije kuteva na 12,2 m.

Danas ne standardni kontejneri, kao što su oni duljine 14,6 i 16,1 metara imaju veći postotak godišnjeg rasta od standardnih 12,2 m ISO kontejnera, što je rezultat njihove velike uporabe na tržištu SAD-a.
Ne ISO kontejneri ove vrste su se počeli koristiti u pomorstvu početkom 80-tih godina 20-tog stoljeća.
Prije toga, operator pomorskih kontejnera More-Kopno je pokušao uvesti specijalne kontejnere duljine 10,7 m, nekompatibilne sa pozicijom kuteva definiranih od strane ISO standarda. Zbog njihove nekompatibilnosti, oni su ostali ograničeni na More-Kopno rute, te su kasnije napušteni u korist novije razvijenih serija kontejnera sa kutovima kompatibilnim od strane ISO standarda.

Specijalizirane serije kontejnera su bile razvijene iz razloga optimizacije za prijevoz željeznicom. Jedan od primjera je 1.93 m visoki kontejner koji može biti trostruko složen na vlak.
14,6×2,4×1,93 jedinica može prenositi teret od otprilike 22 tone. Tri 1,93 m visoke kutije su ekvivalentne u visini s dvije kutije visine 2,9 m. Ove intermodalne kutije razvijene u SAD-u su dizajnirane da prenose tešku i gustu robu i da daju priliku da se utovari tereta ekvivalentnom tri velika kamiona na jedan vlak.

U Europi su bili razvijeni kopneni kontejneri da optimiziraju utovar uobičajenih paleta korištenih u Europi (tzv. Europaleta). Ova vrsta kontejnera ima totalno drugačije dimenzije od onih koje propisuje ISO standard.
Ti kontejneri su širi, te se osobita pozornost treba usmjeriti na to da se ti kontejneri ne slažu sa onima ISO standarda. Obično su postavljene table upozorenja na njihove stranice pokazujući njihovu širinu.

UIC fiche 592-2 detaljno opisuje dimenzije kopnenih kontejnera (obilježenih kao “T” kontejneri)  namjenjenih za željeznicu.

Oni su grupirani u 3 klase:
KLASA kontejnera: oni imaju istu širinu kao i ISO kontejneri
KLASA kontejnera: oni imaju širinu od 2500 mm
KLASA kontejnera: to su termički zatvoreni kontejneri širine do 2600 mm
KLASA kontejnera: tosu kontejneri klase 1, 2 i 3 koji imaju maksimalnu težinu od 4000 kg

Trendovi razvitka svjetske flote

– rast 6-8% godišnje
– prepunjenost u mnogim pomorskim prijevozima smanjuje cijenu tereta i pojačava konkurenciju
problemi prometne neuravnoteženosti
– povećanje uporabe 12.2 m kontejnera na uštrb onih duljine 6.1 m
– povećanje uporabe visokih kocka kontejnera (visina 2,9 m)
– kontejnerizirani proizvodi generalno postaju lakši zbog rasta pošiljaka manje gustoće i više “jako” zapakiranih artikala; to uzrokuje rast potražnje za visokim kocka kontejnerima
– poteškoće za upotrebu 13,7 m kontejnera na europskim cestama (zabrana EU); neki operatori su razvili specijalne 13,7 m kontejnere koji mogu zadovoljiti regulative EU o veličini kutije

KORIŠTENJE KONTEJNERA PO NJIHOVOJ DULJINI
(IZVOR: Containerisation International, 1995)
6.1 m              3.484.228
7.3 m              18.178
9.1 m              13.270
12.2 m            2.275.387
13.1 m            4.600
13,7 m            43.913
14.6 m            57.575
16,2 m            5.885
ostale             75
UKUPNO       5.903.111

Izmjenjivi sanduci

Izmjenjivi sanduk potječe iz naprednog preoblikovanja kontejnera iz razloga poboljšanja komercijalne i operacijske atraktivnosti za prijevoz tereta u unutarnjim kopnenim putevima Evrope.
Vanjske dimenzije izmjenjivih sanduka su postavljene na 2.5 m iz razloga dobivanja maksimalne dobiti iz cestovnog transporta. Operacijske mogučnosti su smanjene ne bi li se smanjila težina i troškovi, pa stoga prvi izmjenjivi sanduci nisu imali mogučnost da budu složivi jedan na drugog. Nedavno napredovanje tržišta dovelo je do definiranja dvije serije izmjenjivih sanduka koje može koristiti i mornarica pod ISO CEN 119.

Trenutačno CEN povjereništvo raspravlja o standardizaciji manje C serije složivih izmjenjivih sanduka. Za sada se čini da jedino izmjenjivi sanduk duljine 7,43 m dolazi u obzir od tri ponuđena iz C serije i da će njegova složivost biti limitirana na dvije visine zbog smanjenja troškova izgradnje. Novi složivi izmjenjivi sanduci imati će kuteve koji će dopuštati držanje odozgora.

Fiche UIC n. 592-4 definira klasifikaciju izmjenjivih sanduka u grupe koje se mogu indetificirati sa dvije znamenke (tri znamenke mogu se koristiti u podgrupama). Sljedeća tablica prikazuje primjere tipova izmjenjivih sanduka.

Polu-prikolice

Polu-prikolice su intermodalna solucija koja je najlakše usvojena od strane cestovnih operatera koji žele da poboljšaju i prošire svoju djelatnost i da  je ukljuće u intermodalni transport.
Ovaj način transporta je naširoko korišten u SAD-u, zato jer je polu-prikolice lagano natovariti na normalni željeznički vlak.

Tijekom prve faze razvoja, intermodalnih tehnika u Europi, večina polu-prikolica bila prilagođena za horizontalnu tehniku transporta koja se bazirala na vrsti ro-ro polu-prikolica na vlakovima.
Prateči napredovanje terminalnih postrojenja diljem Europe horizontalna tehnika je zamjenjena vertikalnom.

Svaka polu-prikolica prihvačena od bilo koje mreže koja pripada RIV-u ima sa svake strane kodnu ploču na kojoj su tehnički brojevi napisani slovima i brojevima i to:
2 znamenkasti broj ako je širina manja od 2500 mm
3 znamenkasti broj ako je manje od 2500 mm

Ti podaci omogučavaju grupiranje i utovarivanje jedinica bez potrebe za mjerenjem dimenzija.

Zaključak

Ne standardni kontejneri su razvijeni ponajprije za pomorski promet iz razloga povećanja iskorištenja zapremnog prostora. Dapače ne standardni kontejneri su korišteni i za unutarnje kopnene putove ne bi li se optimizirao prijevoz robe.
Dok su se u SAD ponajprije razvijali kontejneri velikih veličina (13.7, 14.6, 16.2m) koji su složivi jedan na drugoga u dvije visine na vlak, u Europi su razvijeni izmjenjivi sanduci optimizirani za cestovni dio puta intermodalnog lanca ali ne kompatibilni sa tradicionalnom opremom korištenom za satandardne kontejnere.
U Europi i dalje postoji potražnja za novim vrstama jedinica koje bi imale fleksibilnost izmjenjivih kutija i neke karakteristike tipične za standardne kontejnere (složivost po visini).
Postoje poteškoče u uvođenju novoga standarda jer to traži veliku fleksibilnost tržišta.
Važnost ne standardnih sistema raste te se logistički i distribucijski centri trebaju što bolje pripremiti za manipulaciju takvim sistemima.