Vozač upravlja vozilom tako da prednje kotače okreće u željenom smjeru vožnje.
Težina vozila i sile koje na nju djeluju u zavojima preopteretile bi vozača kad bi prijenos s upravljača na kotače bio neposredan. Zato svi mehanizmi za upravljanje imaju prijenosni odnos koji smanjuje silu potrebnu na upravljaču, ali s tim povećava broj okretaja upravljača.

mehanizam za upravljanje
Mehanizam za upravljanje

Suvremeni automobili imaju sigurnosnu polugu ili sigurnosni kotač upravljača. Pri čeonim sudarima postoji velika mogućnost da vozač prsima naleti na upravljač odnosno da se poluga pomakne prema vozaču. U oba slučaja postoji opasnost da se vozač teško ozlijedi.
Da bi se sila s kojom vozač eventualno naleti na upravljač što je moguće više smanjila, upravljač se mora pod udarom ljudskog tijela ugnuti. To se postiže na više načina. Poluga upravljača (stup) može biti izrađena kao teleskop koji se pod udarcem stisne, ili se dio poluge izradi u obliku mreže koja se pod udarcem gužva. Često je poluga upravljaču od više dijelova sastavljenih zglobovima, u kojima se pri sudaru zalomi.

Kotač upravljača je obično malo zdjelast i ima široku, tapeciranu glavčinu i široke prečke, da bi udarac naletio na što veću površinu i ublažio se.

Neki kotači upravljača imaju samo jednu savijenu prečku, a ponekad je glavčina kotača izrađena kao tvz. naletni lonac, koji se pod većim opterećenjem zgužva i ublaži udarac tijela na upravljač.

MEHANIZMI ZA UPRAVLJANJE

Osobine mehanizma za upravljanje vrlo su važne za vozne osobine automobila, a s tim i za sigurnu vožnju. Okretanje upravljača se mora po prijenosniku i polužju mehanizma za upravljanje točno prenositi na prednje kotače.

S upravljačem čvrsto spojena poluga (ili stup) upravljača pomiče prijenosnik u kojem se okretanje pretvara u pravocrtno gibanje polužja mehanizma za upravljanje (spona). U prijenosniku je i prijenosni odnos koji osigurava da se brojni okreti upravljača pretvore u razmjerno kratke i sporije gibove polužja i kotača. Prijenosni odnos u prijenosniku smanjuje napor vozača pri okretanju upravljača.

Prijenosnika ima više vrsta: pužastih (npr. prijenosnik s prstom), zavojnih (npr. prijenosnik s kružećim kuglicama) i prijenosnika s nazubljenom letvom, koji se najviše primjenjuju.
Kod prijenosnika s nazubljenom letvom poluga upravljača okreće zubati kotač koji je u zahvatu sa zupcima na poprečnoj nazubljenoj letvi. Bočno pomicanje nazubljene letve po polužju mehanizma za upravljanje izaziva odgovarajuće zaokretanje prednjih kotača.

Kod drugih su mehanizama za upravljanje prijenosnik i polužje povezani kratkom polugom, tvz. glavnom polugom mehanizma za upravljanje.
Veza s prednjim kotačima poboljšana je kuglastim zglobovima, koji su zamijenili svornjak rukavca, a koje nije potrebno održavati ni podmazivati.

PRIJENOSNI ODNOS U PRIJENOSNIKU

Prijenosni odnos u prijenosniku ovisi o težini, veličini i namjeni automobila.

Kod lakih sportskih automobila mora mehanizam za upravljanje brzo reagirati kad vozač popravlja smjer upravljačem. Takvi automobili imaju što je moguće manji prijenosni odnos u prijenosniku i za njih kažemo da imaju neposredan (direktan) upravljač.

Za puni zaokret kotača potrebno im je manje zaokreta upravljača. Posredan upravljač odnosno veći prijenosni odnos u prijenosniku imaju veći automobili da bi upravljač, usprkos velikoj težini vozila, mogao ostati dovoljno lak.

Prijenosni odnos u prijenosniku ne smije biti prevelik jer što je upravljač lakši, vozač više gubi dodir s cestom. Vozač mora u upravljaču osjetiti što se događa s prednjim kotačima, da bi mogao u pravom trenutku promijeniti smjer.