galija
Lebdjelica

Lebdjelica (hoverkraft) je vozilo koje koje lebdi na jastuku komprimiranoga zraka sasvim malo iznad zemlje. Zrak smanjuje trenje između lebdjelice i tla.

Lebdjelica ima jedan ventilator ili više njih. Oni uvlače zrak, a potom ga kroz dno ispuhuju. Zrak se zadržava u donjem dijelu u rastezljivom gumenom obrubu.

Ideju je počeo razvijati sir John Thornycroft 1870-ih godina. Smatrao je da se opterećenje na brodski trup može smanjiti ako se udubina u trupu postavi na  zračini jastuk. No desetljećima nitko nije shvaćao kako bi se zrak mogao tu zadržati.

1950-ih Christopher Cockerell našao je rješenje  problema pumpanjem zraka oko rubova gumenog obruba. Sam zrak  je hermetički pripijao zračni jastuk unutar gumenog obruba.

Godine 1959. napravljena je prva praktična lebdjelica na svijetu SRN1, a koristila se Cockerellovim sistemom. Prošla je La Mancheom na 50. Obljetnicu Bleriotova prvog preleta kanala.

Krajem 1960-ih američka vojska i mornarica počele su upotrebljavati lebdjelice u Vijetnamskom ratu u izviđanjima i  spasilačkim misijama, u prvom  redu  zbog njihove sposobnosti jednako lakog kretanja iznad zemlje, vode ili močvarnog  tla. Ruska i američka vojska još su uvijek najvažniji  korisnici lebdjelica.

Godine 1968. predstavljene su lebdjelice koje su mogle nositi mnogo automobila i aviona. Upotrebljavale su se kao trajekt preko La Manchea. Drugdje nisu doživjele očekivanu primjenu. Najveća lebdjelica koja vozi preko La Machea jest 56 m dugačka SRN 4 Mk III, koja može nositi 418 putnika i 60 automobila brzinom većom od 120 km/h.

Krajem 1950-ih francuski inženjer Jean Bertin konstruirao je vlak zvan  tračničko vozilo sa zračnim jastukom  ili TACV. To je zapravo lebdjelica na željezničkoj pruzi. Vlakovi poput ovih mogli bi šibati između gradova gotovo nečujno brzinama od 500 km/h.

Dana 25. siječnja 1980. stotonska lebdjelica američke mornarice SES100-B dostigla je rekordnu brzinu od 170 km/h; to je najveća brzina jednoga ratnog broda ikad postignuta.