TRI OSNOVNE IZVEDBE

Bez obzira na proizvodne troškove, koji u konstrukciji automobila svakako igraju znatnu ulogu, automobilski kotači moraju udovoljiti točno određenim općim zahtjevima:
– moraju biti laki;
– čvrstih oblika, a ipak i pomalo elastični;
– raspored težine na kotače mora biti što je moguće jednakomjernije.

vrste kotača
Vrste kotača

U većini suvremenih automobila kotači su prešani od čeličnog lima. Nekadašnji kotači sa žicanim žbicama sada se mogu naći samo još u ponekom ekskluzivnom automobilu. Ali sve se više izrađuju kotači od lakih slitina; prednost im je vrlo mala težina, a nedostatak im je visoka cijena.

Otkako postoji automobil, zahtijeva se da kotači budu laki i ujedno čvrsti, a troškovi proizvodnje da ne budu visoki. Već od početka ovog stoljeća je proizvodnja automobilskog kotača znatno napredovala u tom smjeru: cijeli kotač se pravi od kovine, a gume su dobile unutrašnje gume (zračnice).

Budući da kotači drže smjer kretanja vozila i o njima ovisi točnost upravljanja automobilom, oni moraju biti dovoljno kruti, a da pri tome ne budu krhki.

Guma kotača leži na naplatku koji je obično dubok. Kad se montira, najprije se noga gume navuče na udubljenje naplatka sjedne strane, a onda se noga druge strane povuče preko obruča naplatka.

Odnos širine naplatka i širine gume koja je na njemu montirana, znatno utječe na vozne osobine automobila. Ako je naplatak preuzak za gumu, pri bržim vožnjama u zavojima gume se previše deformiraju na bokovima; kažemo da automobil »pliva«. Ako su pak preuske gume na širokim naplacima, vožnja je pretvrda, jer se bokovi gume nedovoljno prilagodavaju udarcima s kolnika.

KOTAČI OD ČELIČNOG LIMA

Kotači prešani od čeličnog lima danas su uobičajeni dio opreme osobnih vozila. Odlikuju se potrebnom čvrstoćom i relativno malom težinom, a masovno se primjenjuju prije svega zbog jeftine izrade.

Budući da su automobilske kočnice većinom ugrađene u prostoru iza kotača, na vanjskoj strani kotača su rupe raznih oblika koje omogućavaju protok zraka za hlađenje kočnica.

PRIČVRŠĆENJE KOTAČA NA OSOVINE

Kotači su pričvršćeni s tri, četiri ili pet svornjaka na kojima su urezani navoji. Svornjaci su u jednakim razmacima kružno razvrstani na prirubnici glavčine kotača. Kotač je nataknut na svornjake i čvrsto pritegnut maticama.

pričvršćenje kotača
Pričvršćenje kotača

Da bi vožnja bila jednakomjerna, vrlo je važno da se kotači pričvrste točno u središnom položaju, odnosno da se centriraju. Zato su rupe u ploči kotača stožastog oblika, a matice za pritezanje kotača imaju čeonu površinu također odgovarajućeg stožastog oblika, tako da točno nasjednu na rupu.

Budući da takav stožasti dodir matice i kotača istodobno sprečava i odvijanje matice, važno je da se matice montiraju tako da svojom stožastom stranom budu okrenute prema kotaču. Međutim, obično i nema zabune, jer tvornice oblikuju matice jednako na obim stranama.
Kotač i prirubnica glavčine moraju biti dobro pritegnuti jedno uz drugo. Nije dovoljno pritezanje rukom ili običnim ključem, nego treba upotrebni ključ za matice kotača, koji ima dovoljno veliku ručicu.

Ponekad su već kotač i glavčina oblikovani tako da središno naliježu jedno na drugo. U tom slučaju samo svornjaci kotača i matice drže kotač na osovini.

Za trkaće automobile, za koje je često važna munjevita zamjena kotača, uobičajeno je središno pričvršćenje kotača na glavčinu: glavčina i otvor kotača su ozubijeni i njihova se ozubljenja točno zahvataju, a treba ih pritegnuti velikom krunastom ili krilnom maticom.

Stožaste površine u otvoru kotača i na glavčini osiguravaju točan središni položaj i čvrst spoj. Kad su kotači tako pričvršćeni, mogu se brzo zamijeniti jednostavno popuštajući matice mekim čekićem ili posebnim ključem.

Dodatna prednost ovakvog središnog načina pričvrićenja je što su kotači vrlo točno centrirani, a to je i te kako važno za brzejrkaće automobile.