HIDRAULIKA POMAŽE VOZAČU

Nekada su žičane pletenice (sajle) ili polužje prenosili pritisak vozačeve noge na papučicu kočnice do samih kočnica. Tada je bilo teško i nepouzdano podešavanje jednakih sila kočenja na svim kotačima. Tako se vrlo brzo prešlo na hidraulični prijenos sile s papučice na kočnice. Tekućine se naime ne mogu stiskati, a svaki vanjski tlak jednakomjerno prenose na sve strane. Ako pomoću klipa na jednoj strani hidrauličnog kočničkog uređaja uzrokujemo tlak, tekućina će prenijeti tlak na klip na drugom kraju uređaja, koji se pomakne i uključi kočnicu.

hidraulični kočnički sistem
Hidraulični kočnički sistem

Ako je drugi klip veće površine nego prvi, sila se povećava. Sila na drugom klipu je onoliko puta veća koliko je puta njegova površina veća od površine prvog klipa. Međutim, po fizikalnim zakonima zato drugi klip prede za toliko kraći put. Na primjer: ako je površina drugoga klipa tri puta veća od površine prvog klipa (koji stvara tlak), sila na drugom klipu se utrostručuje, ali zato drugi klip prede samo trećinu puta prvog klipa.

Mjerama kočnih cilindara i klipova može se točno odmjeriti sila kočenja.
U suvremenim automobilima silu s papučice nožne kočnice prenosi tekućina, dok je u ručnoj kočnici, za koju nije potrebna takva točnost, ostao mehanički prijenos, obično uzetom (sajlom).

Pritisak na papučicu hidraulične kočnice djeluje na klip u glavnom kočnom cilindru. Klip pritišće na kočnu tekućinu koja preko kočnih cijevi prenosi tlak do cilindara za svaki pojedini kotač. Podni ventil u glavnom cilindru osigurava da i nakon oslobađanja papučice kočnice u cijevima ostane lagani pretlak koji sprečava ulaženje zraka.
Kad papučica kočnice miruje, glavni je kočni cilindar povezan s posudicom iz koje uvijek može dotjecati tekućina za kočenje. Zadaća te posudice je da nadoknadi manje količine tekućine ako ona negdje iscuri, a prije svega da osigura izjednačenje tlaka pri promjenama temperature. To znači da je potrebno povremeno pregledati razinu tekućine za kočenje u posudici za izjednačavanje.

Većina suvremenih automobila ima dvokružne kočnice: dvije instalacije za kočenje, odvojene za svaki par kotača posebno ili na neki drugi način. Svaki kočnički krug ima svoj glavni cilindar. Dvokružni kočnički sistem osigurava dovoljnu silu kočenja, čak i kad jedan krug otkaže.

TEKUĆINA ZA KOČENJE

Svi uređaji u hidrauličnom kočničkom sistemu moraju biti dobro zabrtvljeni i što je moguće izdržljiviji. Pri tome je važna i tekućina za kočenje, koja ne smije nagrizati prirodnu gumu od koje su pravljena kodna brtvila. Ulje, benzin, nafta ili mast nagrizaju prirodnu gumu i ne smiju ući u hidraulični kočnički uređaj. Isto tako ni voda ni zrak ne smiju ući u tekućinu za kočenje. Tehnički standardi zahtijevaju da se tekućina za kočenje kemijski ne mijenja ni pri visokim temperaturama, da ima visoku točku vrenja i da ne razjeda gumene i kovinske dijelove uređaja za kočenje. Treba se pridržavati preporuke  proizvođača  automobila  i upotrebljavati samo tekućinu za kočenje i određene marke.

RAD KOČNIH CILINDARA

Kad vozač koči, pritiskom na papučicu kočnice stvori tlak u glavnom cilindru, tako da klip cilindra potisne prema tekućini za kočenje. Tekućina za kočenje pritisne podni ventil i kroz njega ude u cjevovode, pa kroz njih u pojedine kočnice, u kojima tlak pokrene klipove u cilindrima kotača i ta tlačna sila djeluje na čeljusti kočnice i pokrene ih.