Teorijske koncepcije rješavanja problema financiranja cestovnih prometnica iz prvog pristupa dijele se u 2 skupine:

1. Teorije uzročnosti – troškove cestovnih prometnica snose pojedine vrste vozila na tzv. prouzrokovanim troškovima.

a)  Ekonomska teorija o optimalnom korištenju cestovnih prometnica
– sve do vremena dok jedna prometnica ne bude zasićena korisnici trebaju plaćati samo naknadu jednaku marginalnim troškovima što ih prouzrokuju na postojećim prometnicama
– kada prometnica postane zasićena od korisnika treba tražiti punu naknadu jer se pojavljuje potreba za novim investicijama, novom kvalitetom prometnice i nova “zona zaposlenosti”

b) Ekonomska teorija utemeljena na shvaćanju da korisnici moraju platiti sve troškove koje prouzrokuju
– ukupan dio troškova koje trebaju snositi vlasnici motornih vozila bio bi utemeljen na utvrđivanju troškova budućeg prometa, odnosno uspostavlja se na osnovi odnosa između ukupnog iznosa svih budućih troškova koji će biti potrebni za predviđeni budući promet

2. Teorije koristi – polazi od očekivanih koristi što ih imaju pojedine vrste vozila od korištenja cestovnih prometnica.

a) Teorija koristi – The benefit theory
– troškove izgradnje i održavanja cestovne infrastrukture moraju snositi u cjelini svi njeni korisnici, razmjerno koristi koju primaju
– ova teorija zastupa proporcionalni, odnosno regresivni stupanj naplate pristojbi jer smatra da izdaci državne uprave više koriste siromašnima nego bogatima pa stoga oni s nižim prihodima moraju platiti više od onih s višim prihodima, odnosno da pristojbe moraju biti razmjerne vlasništvu

b) Teorija privilegije – The privilege theory
– smatra se da država daje nekim građanima specijalne dozvole za obavljanje određenih radnji koje bi inače bile ilegalne. Te dozvole su privilegije za one koji ih uživaju trebaju platiti naknadu – npr. tuneli, mostovi…

c)  Teorija platežne sposobnosti – The ability theory
– polazi od pretpostavke da aktivnosti državne uprave koristi društvu kao cjelini pa stoga troškove treba snositi društvo kao cjelina, a ne pojedinac
– prema ovoj teoriji najbolje je ona organizacija društva u kojoj svaki član društva
treba platiti onoliko koliko je sposoban platiti

d)  Teorija izjednačenja – The equilibration theory
– temenji se na koncepciji da se država koristi pristojbama i porezima da bi se smanjila nejednakost u bogatstvu svojih građana. Ovo razmatranje smatra se radikalnim jer napušta ekonomsku jednakost u  razdiobi  pristojba  na račun specijalne jednakosti

3. Usporedno s teorijskim koncepcijama razvila su se i različita načela o razdiobi
financiranja  cestovnih prometnica na izravne i posredne korisnike.

a) Načelo da država snosi troškove kao javnog dobra – nastalo je kao rezultat shvaćanja da je neracionalno oporezivati korisnika cestovnih prometnica po kategorijama vozila.

b) Načelo koristi od cestovnih prometnica i građevina na njima temelji se na tome da troškove financiranja izgradnje i održavanja cestovnih prometnica treba podijeliti na njene korisnike ovisno o subjektivnim koristima što ih imaju od uporabe cestovnih prometnica i građevina na njima.

c) Načelo iskorištenja prometnica i građevina na njima polazi od toga da su korisnici cestovnih prometnica nositelji troškova, dakle uz cestovna motorna vozila treba razmatrati i pješake, bicikliste i zaprežna vozila.

d) Načelo uzročnosti troškova (načelo kauzaliteta) na cestovnoj infrastrukturi od pojedinih korisnika pri čemu su bitni čimbenici: opći interes na prometnicama, sloboda  uporabe  prometnica, povećanje troškova prometnica što nastaje povećanjem obujma prijevoza cestovnih motornih vozila.