Motori s unutrašnjim izgaranjem pokreću se električnim motorom. Prije nego što se motor automobila osposobi da sam radi, mora pripremiti smjesu goriva i zraka, odnosno, ako je dizelski, postići dovoljnu temperaturu u komorama za izgaranje. Za to je potreban određeni minimalni broj okreta, a to je u benzinskom motoru 40 – 80 u minuti kad i uređaj za paljenje već radi u pravom ritmu. Za pokretanje dizelskih motora potrebno je bar dvaput više okreta.

Presjek električnog pokretača

Električni pokretač je s motorom povezan zupčaničkim prijenosom. Na vratilu rotora električnog pokretača je zubati kotačić, koji pri pokretanju zahvati u zupčani vijenac na zamašnjaku motora i okreće ga; s tim okreće i koljenasto vratilo motora.

Prijenosni odnos između malog zupčanika i zupčanog vijenca po­većava okretni moment električnog pokretača od 10 do 20 puta. U trenutku kad motor proradi svojom snagom, treba električni pokretač što hitnije isključiti jer bi inače motor pokrenuo pokretač na više okreta a to bi bilo štetno za pokretač.

Električni pokretač je najveći potrošač električne energije u automobilu i prazni akumulator velikom strujom (s 300 i više ampera). Zato je na akumulator priključen debelim kablom, a uključuje ga snažan tj. magnetski prekidač.

Na električnim pokretačima s magnetsko vijčanim pomicanjem malog zupčanika, koji su najviše u upotrebi,magnetski prekidač (relej) je povezan s viličastom u ključnom polugom koja potisne mali zupčanik u ozubljenje na zamašnjaku.

Akumulator pri pokretanju ne daje električnu energiju samo pokretaču, nego i uređaju za paljenje u motoru. Ponekad, pogotovu pri niskim temperaturama, događa se da je akumulator preslab i zbog velike potrošnje električnog pokre­tača nedostaje struje za uređaj za paljenje, tako da daje preslabu iskru.

RAD ELEKTRIČNOG POKRETAČA

Električni pokretač radi kao svaki drugi elektromotor, po načelu da na električni provodnik kroz koji teče struja, u magnetskom polju djeluje sila. Ako je provodnik oblikovan u okretljivu petlju, a ujedno je uređeno i tako da struja na svakih pola okreta promijeni smjer, petlja se okreće.

Za jednakomjeran okretni moment treba simetrično rasporediti mnogo takvih petlji. Kod elektromotora su te petlje (nazivamo ih namoti) smještene u žljebove kotve, koja je cilindar sastavljen od brojnih limenih, među sobom je rotor elektromotora, zajedno s kolektorom smješten na osovini rotora. Kolektor sastavljaju u krugu nanizane kovinske pločice. Po njima trljaju tzv. ugljene četkice i dovode električnu struju rotorskom namotu koji se okreće. Prije spomenuto magnetsko polje, u kojem se okreću petlje, stvaraju četiri tzv. polna nastavka, okružena uzbudnim namotima i pričvršćena na kućište elektromotora, u ovom slučaju električnog pokretača. Polni su nastavci s uzbudnim namotom stator motora i od rotora ih razdvaja uski otvor. Te glavne dijelove imaju svi električni pokretači, a razlike među njima su u tome na koji se način se mali zupčanik električnog pokretača pomakne prema vijencu zamašnjaka.

Tako razlikujemo:
1. električne pokretače s ručnim pomicanjem malog zupčanika (za male i srednje snage),
2. električne pokretače s elektromagnetskim pomicanjem malog zupčanika (za male i srednje snage),
3. pokretače s elektromagnetsko – vijčanim pomicanjem malog zupčanika (za male i srednje snage)
4. električne pokretače s pomičnom kotvom (za velike snage)

POKRETAČ S MAGNETSKIM POMICANJEM MALOG ZUPČANIKA. PREKIDAČ ELEKTRIČNOG POKRETAČA

Ova vrsta električnog pokretača ima čvrsto namješten uklopni relej elektromagnetski prekidač (automat). On ima dva zadatka – zatvara električni spoj i pomiče mali zupčanik. Pomiče ga u dva stupnja: na pomak i vijčano.

Kada vozač kontaktnim ključem uključi električni pokretač, uključi relej koji pomakne uključnu polugu i s tim potisne mali zupčanik prema zupčanom vijencu. Mali se zupčanik i spojka s valjkastim slobodnim hodom po kosom navoju na osovini rotora okrenu prema zupčanom vijencu. Ako mali zupčanik zubom naleti na utor u vijencu, ide do kraja pomaka, kad relej zatvori spoj glavne struje između akumulatora i uzbudnog i rotorskog namota, da se pokretač pokrene.

Ako mali zupčanik zubom naleti na zub vijenca, ne može naprijed. Tada ukIjučna poluga stisne uključnu oprugu, dok relej ne uključi glavnu struju. Kad se električni pokretač počne okretati napeta uključna opruga potisne mali zupčanik naprijed, čim njegov zub dođe na utor u ozubljenju vijenca.
Oba puta je mali zupčanik na kraju pomaka najprije u djelomičnom zahvatu s vijencem, a kad se električni pokretač okrene, kosi vijak na osovini rotora po­tisne mali zupčanik još malo naprijed, u pun zahvat s vijencem.

Kad motor proradi, brži je od električnog pokretača; rotor bi se okretao prebrzo i pokvario se. Zato je između osovine rotora i malog zupčanika spojka s valjkastim slobodnim hodom. Kad električni pokretač pokreće motor, mali se zupčanik okreće zajedno s rotorom električnog pokretača, a kad je motor brži, prekida se spoj između osovine rotora i malog zupčanika. Kad vozač prestane pokretati motor, povratna opruga vrati uključnu polugu i mali zupčanik u stanje mirovanja.

Budući da električni pokretač povuče veliku električnu struju, i prekidač kojim se uključuje mora izdržati istu struju.
U nekadašnjim automobilima je vozač mehanički uključivao prekidač. Ali u suvremenim automobilima je prekidač relej u kojem kontakte zatvori snažan elektromagnet.

Magnetskom prekidaču je za uključivanje potrebna samo slaba struja. Vozač je obično uključuje ključem u kontaktnoj ključanici pokraj upravljača ili na ploči s instrumentima.
Električni vodiči s akumulatora do uključnog prekidača i od njega k električnom pokretaču, moraju biti dovoljno debeli da ne pregore uslijed velikih struja.