Ekonomija Željezničkog Prometa
POJAM TROŠKOVA
U najširem smislu, pod troškovima se razumijevaju količinski izrazi fizičkog trošenja pojedinih elemenata u procesu proizvodnje. To su utrošci kojima je svrha postizavanje određenih ciljeva, tj. proizvodnja konkretnih proizvoda i usluga. Ti se utrošci pojavljuju kao:
- utrošci sredstava za rad
- utrošci materijala
- utrošci radne snage
Utrošci sredstava za rad označuju trošenje strojeva, uređaja, zgrada itd., kao fizički utrošak supstancije tih sredstava.
Utrošci materijala nastaju tijekom proizvodnog procesa u kojemu se djelovanjem radne snage i sredstava za rad mijenja oblik predmeta rada.
Utrošci radne snage nastaju trošenjem čovjekove snage tijekom proizvodnog procesa.
Utrošci sredstava za rad mjere se i iskazuju financijski i knjigovodstveno kao amortizacija.
Utrošci materijala mjere se fizičkim jedinicama (komadi, tone) koje imaju svoj financijski ekvivalent, a utrošci radne snage mjere se količinom rada izraženom u vremenskim jedinicama koje također imaju svoj vrijednosni izraz.
Vrijednosni izraz utrošaka svih tih elemenata izražava se novčanim odnosno financijskim pokazateljima. Prema tomu, novčani ili financijski pokazatelji služe kao zajedničko mjerilo svim trošenjima. To znači da su troškovi zapravo novčani izraz utrošaka pojedinih elemenata u procesu proizvodnje robe i usluga.
TROŠKOVI REPRODUKCIJE U ŽELJEZNIČKOM PROMETU
U željezničkom prometu postoji više vrsta i svojstvenosti troškova. Te svojstvenosti proizlaze iz ustrojstva željeznice, odnosno iz tehnologije željezničkog prometa i korištenja njezinih transportnih sredstava.
Prema prometnim i ekonomskim značajkama, željeznica je pogodna za razvoj primarne proizvodnje i prerade sirovina izvan mjesta njihove eksploatacije kao i za smještanje industrije dalje od potrošačkih središta. To znači da ta grana ima relativno pogodnije uvjete za dovoženje većih količina sirovina iz udaljenijih mjesta i za odvoz gotovih proizvoda ili poluproizvoda. Prema tomu, riječ je o masovnom prijevozu koji ima svoju ekonomsku logiku kao i prijevoz na većim udaljenostima.
Ta se značajka željezničkom prometu nameće infrastrukturom. Naime, pruga služi samo željezničkom prometu. Za razliku od toga, ceste koristi više raznovrsnih korisnika. Te Činjenice i način tretiranja Željezničke infrastrukture pokazuju jednaka obilježja kao i investicije u industriji, obrtništvu, trgovini i ostalim tercijarnim djelatnostima. Međutim, ako se imaju na umu svojstvenosti prometne infrastrukture koje diferenciraju i prometnu od ostalih djelatnosti i još više prometne grane međusobno, valja istaknuti da investicije u infrastrukturu imaju posredne učinke. Moraju im se, dakle, uz stvaranje novih vrijednosti, uzeti u obzir i njihovi posredni učinci koje polučuju jer su preduvjet razvitka ostalim gospodarskim i društvenim djelatnostima.
TROŠKOVI REPRODUKCIJE INFRASTRUKTURE
Troškovi reprodukcije infrastrukture obuhvaćaju amortizaciju, investicijsko i tekuće održavanje.
Prema knjigovodstvenom praćenju, osnovna sredstva željezničke infrastrukture su:
- zemljišta koja služe u gospodarske svrhe
- prometne građevine
- pristupni putovi i prostori
- mostovi, vijadukti i nadvožnjaci
- donji ustroj pruga
- gornji ustroj pruga
- oprema pruga
- kontaktna mreža pruga
- građevinski objekti energetskih prijenosa
- dalekovodi
- mreža i razvod niskog napona
- kabelski vodovi jake struje
- građevinski objekti telekomunikacijskih i signalno-sigurnosnih linija
- signalno-sigurnosne linije i kanalizacija
- antenski stupovi
- gospodarske zgrade
- uređaji i instalacije
- sredstva veza i telekomunikacijska postrojenja
- signalno-sigumosni uređaji
- ostali transportni uređaji
Sva su ta sredstva željezničke infrastrukture podložna reprodukciji. Iz toga proizlazi i obveza naknadivanja svih troškova održavanja, zamjene i osuvremenjivanja. Troškovi koji nastaju reprodukcijom infrastrukture su:
- amortizacija
- investicijsko održavanje
- tekuće održavanje
- opći troškovi (režija, kamate, porezi, osiguranje sredstava itd.)
Amortizacija je postupno otpisivanje vrijednosti osnovnih sredstava. To je zapravo smanjenje vrijednosti osnovnih sredstava, s jedne strane, i stvaranje vrijednosti na posebnim knjigovodstvenim računima, s druge strane. Kada istekne rok trajanja osnovnog sredstva, koji može biti vremenski ili funkcionalan, na jednoj strani knjigovodstvenih računa vrijednost je ništica, dok se na drugoj strani kumuliraju financijska sredstva za nabavku novog osnovnog sredstva. Amortizacijska vrijednost se “pokriva” cijenom usluge, a iznos se obračunava temeljem propisanih stopa u zakonu o amortizaciji osnovnih sredstava.
Pod investicijskim održavanjem razumijevaju se unaprijed planirani radovi. Ti se radovi mogu predvidjeti pa se obavljaju u duljim vremenskim razmacima. Po opsežnosti, ti radovi premašuju tekuće održavanje pa traže posebne tehničke i materijalne pripreme. Zadaća je otkloniti nedostatke na sredstvima što suše pojavili u eksploataciji.
Pod tekućim održavanjem razumijevaju se radovi na održavanju infrastrukture radi normalnog odvijanja prometa. Zadaća je održavati infrastrukturu i štititi je od oštećenja da bi mogla izdržati predviđeni rok trajanja. Kao troškovi, tu se pojavljuju materijal i plaće djelatnika angažiranih na održavanju tih sredstava.
U opće troškove pripadaju izdvajanja iz dohotka u obliku uračunanih i zakonskih obveza. To su doprinosi, porezi, zajednički troškovi, kamate na zajmove, plaće i ostali troškovi na teret osnovne djelatnosti.
Amortizacijom, investicijskim održavanjem, tekućim održavanjem i općim troškovima opterećena je infrastruktura, i to:
– donji ustroj pruge, pružnih postrojenja i uređaja
– gornji ustroj pruge
– čuvanje pruge i pružnih postrojenja
– kontaktna mreža
– telekomunikacijski uređaji i radiouredaji, linije, vodovi i kabeli
– signalno-sigumosni uređaji, kabeli, branici
– zgrade prometne službe
– zgrade službe održavanja
– zgrade elektrotehničke službe i veze
TROŠKOVI REPRODUKCIJE POKRETNIH SREDSTAVA
Prema knjigovodstvenoj i statističkoj evidenciji željeznice, u pokretna transportna sredstva pripadaju:
1. vučna sredstva
A). dizelske lokomotive
B). elektrolokomotive
C). ostala vučna vozila
– motorni vlakovi
– motorni vagoni
– elektromotorni vlakovi
– elektromotorni vagoni
– šinobusi
– ostali vagoni;
D). cestovna vozila
2. putnički vagoni
3. službeni vagoni
4. teretni vagoni
5. parni kotlovi
I pokretna transportna sredstva u reprodukciji izazivaju troškove, amortizaciju, investicijsko održavanje, tekuće održavanje i opće troškove.
Amortizacija vučnih i voznih sredstava pripada u osnovne troškove reprodukcije tih sredstava. Računa se kao funkcionalna, što znači u funkciji intenziteta rada, ili kao vremenska, što znači u funkciji starosti određenog sredstva, a moguća je i kombinacija obiju metoda, npr. za pojedine dijelove kao što su motori, “trčeći” sklopovi u funkciji rada, dok je za ostale dijelove, npr okvire, moguće koristiti vremensku amortizaciju. Amortizacija se obračunava temeljem osnovice za amortizaciju – to je nabavna vrijednost sredstva i stope predviđene Zakonom o amortizaciji osnovnih sredstava.
Pod investicijskim održavanjem vučnih i prijevoznih sredstava razumijevaju se radovi kakvi su periodni popravci, glavni popravci i glavne revizije. Po obujmu, ti radovi redovito premašuju održavanje, pa je za njihovo izvođenje potrebno angažirati dodatni rad i veće materijalne izdatke. Investicijsko održavanje se izvodi nakon što je sredstvo u eksploataciji prešlo određeni broj kilometara ili nakon određenog vremena.
Tekućem održavanju vučnih i prijevoznih sredstava pripadaju: troškovi materijala, plaće djelatnika na tekućem održavanju, troškovi čišćenja, pranja, podmazivanja i periodnog pregleda radi osposobljavanja za normalno odvijanje prometa.
U opće troškove pripadaju utrošci pojedinih elemenata proizvodnje za koje se ne mogu točno utvrditi njihovi iznosi za pojedine usluge. Ti se troškovi raspoređuju na temelju iskustva po pojedinim nositeljima.
Na temelju svega toga i poznavanja konkretnih podataka o troškovima reprodukcije infrastrukture i troškovima reprodukcije vučnih i prijevoznih sredstava, i može se dobiti puna cijena reprodukcije željezničkog prometa.
Ranije su navedene svojstvenosti željezničkog prometa* Jedna od njih odnosi se na željezničku infrastrukturu, koja diferencira željeznicu od ostalih grana; to je snošenje troškova reprodukcije infrastrukture. U željeznice su zasada troškovi infrastrukture potpuno uključeni u njezinu cijenu, dok se u ostalim prometnim granama ti troškovi samo djelomice “pokrivaju”. Razlike proizlaze iz namjene i korištenja infrastrukture pojedinih prometnih grana.
NOSITELJI TROŠKOVA REPRODUKCIJE ŽELJEZNIČKOG PROMETA
U prometu je nositelj troškova konačni proizvod usluga, jer su u procesu proizvodnje usluge pojedine faze izazivači troškova.
U proizvodnji transportne usluge sudjeluju željeznička vozila, putnički vagoni, teretni vagoni i motorni vlakovi. Rad tih vučnih i prijevoznih sredstava odvija se na prometnoj infrastrukturi, željezničkoj pruzi, u kolodvorima i postajama, za što su potrebni signalni uređaji, sredstva veze i sva ostala sredstva za organiziranje prometa vlakova. Razumije se da organizaciju čine i djelatnici.
Kao izazivači, a potom i kao nositelji, sva sredstva i djelatnici stvaraju izravne i odgovarajući dio režijskih troškova.
Rad sredstava i djelatnika u procesu organiziranja i funkcioniranja prometa kvantificira se u jedinicama, kao što su brutotonski kilometri (brtkm), lokomotivni, vagonski i ostali kilometri.
Ukupni se rad djelatnika i sredstava sastoji od pojedinačnih radnji ili zahvata kojih u željezničkom prometu, prema ranije navedenim djelatnostima, ima više. Analitika tih pojedinih radnji moguća je od skupnog do pojedinačnog pristupa, jer u procesu od primanja do isporučivanja robe sudjeluje više prevoditelja, kao kadrovske, i sredstava, kao materijalne komponente.
Kako se transportna usluga stvara promjenom mjesta, premještanje ljudi i tereta, kao korisni učinci u funkciji duljine toga premještanja, jesu jedinice neto rada, i to u putničkom prometu – putnički kilometri (pkm) a u teretnom prometu – netotonski kilometri (ntkm). Iako ti učinci nisu prihodi, oni su polazna osnovica za prihode željezničkih organizacija. Kako će se kasnije vidjeti, ti su učinci, uz njihovu cijenu proizvodnje, koja se povećava za određeni dio akumulacije da bi se dobila prodajna cijena, zapravo komponenta prihoda, jer je prihod funkcija rada i troškova; prihod = f (rad, troškovi).
Iz toga se može zaključiti da se proces rada u željezničkom prometu odražava na razvrstavanje troškova po nositeljima znakovitim diferenciranjem na bruto rad i neto rad. Pritom je bruto rad pogonski učinak, a neto rad ekonomski učinak. Prema tomu, bruto rad kao pogonski učinak znači troškove, a neto rad kao ekonomski učinak tek je osnovica za prihode željeznice.
Odgovori