BENZIN KAO IZVOR SNAGE

Benzin za pogon motora s unutrašnjim izgaranjem mora zadovoljiti brojne zahtjeve. Pogotovo je važna njegova isparljivost (mora s lakoćom isparivati), da ne bude problema s puštanjem u rad hladnog motora u zimsko vrijeme i da pri zagrijavanju motora vožnja uređajem za hladan start (čokom) bude što kraća. S druge strane, vrelište ne smije biti prenisko jer bi se u rasplinjaču pravili mjehurići, a pretjerano isparivanje benzina je i neekonomično.

Benzin mora biti otporan prema detonacijama koje dok motor radi čujemo kao kliktanje (takozvano detonativno izgaranje). Mora biti i čist da ne ostavlja talog u cijevima i u rasplinjaču i da tvori što manje krutih ostataka izgaranja.
Detonacije se čuju kada oktanska vrijednost benzina nije dovoljna za određeni motor. Obično govorimo o istraživačkoj vrijednosti oktana, a rjeđe o motornoj oktanskoj vrijednosti, koja se obično ne upotrebljava u komercijalne svrhe. Česte ili dugotrajne detonacije u motoru uzrokuju njegovo pregrijavanje i na kraju i oštećenje ležaja i klipova.

Kad je oktanska vrijednost goriva preniska, plamen se ne širi ravnomjerno po prostoru za izgaranje, nego smjesa izgara nekontrolirano, na mahove, naglo. Takvo izgaranje se čuje kao kovinsko zveckanje, detonacija. Detonacije se mogu čuti i kad je oktanska vrijednost benzina za određeni motor inače dovoljna, ali na motoru ima neispravnosti zbog kojih se motor pregrijava.

Izgaranje benzina

Da bi se povećala otpornost benzina prema detonaciji, dodaju mu se tekući dodaci (aditivi). U njima ima otrovnih olovnih spojeva i zato se takav benzin označuje bojama.

POSTUPAK S BENZINOM

Kao što smo već rekli, najpovoljniji omjer za miješanje goriva i zraka za pogon motora je približno 1 težinski dio benzina i 15 težinskih dijelova zraka. Takav omjer osigurava relativno potpuno izgaranje i dobro iskorištavanje benzina. Da bi se gorivo iskoristilo najekonomičnije, pri ravnomjernoj, normalnoj vožnji treba omjer miješanja smanjiti na 1:16, a pri punom opterećenju, npr. pri ubrzavanju, povećati do 1:12. Za pogon hladnog motora pri vrlo niskim vanjskim temperaturama često je potreban omjer miješanja 1:1. Ako je smjesa prebogata ili presiromašna, izgaranje se pogoršava.

Kad motor uslijed prebogate smjese potpuno otkaže, na primjer ako se predugo vozi čokom (uređajem za hladan start), treba do kraja pritisnuti papučicu akceleratora (gas) i za dulje vrijeme uključiti električni pokretač, sve dok motor opet ne upali. Na taj način suvišan benzin iz cilindara odlazi u ispušnu cijev. Višekratno pritiskanje na papučicu akceleratora u tom slučaju ne dolazi u obzir, jer bi se na taj način uvijek nanovo uključivala pumpa za ubrzanje koja u cilindre uštrca dodatno gorivo i smjesa bi postajala sve bogatija.

Zbog vlage u zraku na stijenkama spremnika za gorivo skuplja se kondenzirana voda. To se ne može izbjeći, ali zato se preporučuje dolijevanje goriva još prije nego što se njegova razina spusti do rezerve. Na taj način sprječavamo da se eventualna voda i nečistoća s dna spremnika za gorivo uvrtlože i zadu u instalaciju i rasplinjač.

Gorivo koje eventualno držite kod svoje kuće, mora biti uskladišteno po propisima i zatvoreno u sigurnim posudama. U vozilu koje ne namjeravate dulje vrijeme voziti napunite spremnik; tako ćete spriječiti sakupljanje kondenzirane vode i isušivanje membrana i brtvila.

OKTANSKA VRIJEDNOST

Istraživačka oktanska vrijednost određuje se specijalnim standardiziranim jednocilindričnim ispitnim motorom. Motor se pusti u pogon s gorivom kojem treba odrediti oktansku vrijednost, a nakon toga radi usporedbe motor se pušta u pogon mješavinom dvaju ugljikovodika, od kojih je jedan izooktan, vrlo otporan prema detonaciji, dok drugi, n-heptan rado detonira.

Benzin ima oktansku vrijednost npr. 90, kada u motoru za ispitivanje pokaže jednaku otpornost prema detonaciji kao pokusno gorivo od 90 postotaka izooktana i 10 postotaka n-heptana. Motoru za ispitivanje može se u toku rada mijenjati omjer kompresije i na taj način utvrđivati otpornost goriva prema detonaciji.

U svim zemljama nije ista oktanska vrijednost benzina. Štoviše, vrlo se razlikuje. Relativno su usklađeniji normativi u vezi s isparljivosti, količinom olova, mirisa, skladištenja, itd.
Benzin je složeni spoj ugljikovodika. Oktanska vrijednost znači samo jednu od brojnih kemijskih i fizikalnih osobina koje utječu na ponašanje benzina u motoru.
Oktanska vrijednost benzina potrebnog za pogon određenog motora povećava se sa starenjem motora i brojem pređenih kilometara vozila. To se događa zbog taloga izgoretina u prostoru za izgaranje.

PROIZVODNJA BENZINA

Benzin je jedan od brojnih proizvoda iz sirove nafte. Proizvodi se u rafinerijama i to destilacijom u takozvanom frakcionirnom tornju.
Sirova nafta se najprije zagrije na vrelište sastavnih dijelova da se pretvore u pare. Pare odlaze u frakcionirni toranj u kojem se hlade i kondenziraju na različnim visinama. Tu se odvojeni sastojci (frakcije) posebno razvrstavaju.

Proizvodnja goriva iz sirove nafte

Benzin koji se dobiva takvom, običnom destilacijom nafte, nema dovoljnu otpornost prema detonaciji i zato se mora poboljšati dodatnim postupcima. Benzin se još i rafinira, pri čemu mu se među ostalim oduzimaju i tvari koje bi mogle uzrokovati smolasti talog. Na kraju se miješanjem benzina različnih kvaliteta dobivaju odgovarajuće tržišne kvalitete benzina kojima se još dodaju i sredstva protiv detoniranja i protiv zaleđivanja rasplinjača. Benzini, pogotovo kvalitetni, nastaju i kao nusproizvodi drugih kemijskih procesa.

Benzin za automobilski motor treba upotrebljavati po uputstvima tvornice. Gorivo veće oktanske vrijednosti od propisanog neće donijeti nikakve prednosti, ali ako izuzmemo višu cijenu ne nanosi ni štetu.

U pravilu vrijedi:

KVALITETE BENZINA

Suvremeni motori moraju imati kvalitetan benzin, a pogotovu otporan prema detonaciji pri jačim opterećenjima i visokim okretima motora. Kvaliteta izražena oktanskom vrijednosti je prema tome najvažnije mjerilo.
Obični benzini najčešće imaju 80 do 95 oktana, a superbenzini 94 do 100 oktana.
U europskim i sredozemnim zemljama koje spadaju u područje našeg automobilskog turizma, obični benzini imaju vrlo različnu otpornost prema detonacijama, i zato je ponekad potrebno u inozemstvu kupovati super za automobile koji se kod nas zadovoljavaju običnim benzinom, a ponekad je dovoljan običan benzin za automobile koji u zemlji troše super.

POTROŠNJA GORIVA

Potrošnja goriva znatno ovisi o načinu vožnje. Ako, primjerice, automobil na autocesti troši 7 litara benzina na 100 kilometara pri brzini 80 km/h, potrošnja se pri 110 km/h može povećati na 11 litara na 100 km, a u gustom prometu u gradu na čak 14 litara na 100 km.

Dok je motor hladan potrošnja je osjetno veća nego kasnije, kad se motor ugrije na normalnu radnu temperaturu, pa se zato se treba pobrinuti za što brže zagrijevanje motora. Jedna od mjera je krenuti odmah čim motor proradi, ne grijući prethodno motor u praznom hodu. Čok treba da bude uključen samo onoliko dugo koliko je potrebno da bi motor ravnomjerno radio. Još dok se motor grije, čok postepeno potiskujte natrag prema položaju u kojem je isključen.

Točnu potrošnju goriva nije lako izmjeriti, ali evo jedne primjenjive metode, relativno točne: prije dulje vožnje napunite spremnik za gorivo do vrha i zapišite broj kilometara koji pokazuje putomjer. Slijedeći put kad budete dolijevali benzin, opet zapišite broj na putomjeru i koliko litara goriva ste točili do vrha spremnika. Količinu goriva (u litrama) podijelite s kilometrima pređenim od jednog do drugog punjenja, dobiveni količnik pomnožite zatim sa 100, pa ćete znati potrošnju goriva na 100 km. Najbolje je, dakako, uzeti prosjek od nekoliko takvih pokusa.