KAKO NASTAJE ISKRA ZA PALJEJNJE

Snaga za pogon Otto motora dobiva se izgaranjem smjese benzina i zraka. Uređaj za paljenje pri tome daje potrebnu električnu iskru smjesi da bi se zapalila.

Obično svaki cilindar ima jednu svjećicu za paljenje, čije kovinske elektrode ulaze u prostor za izgaranje. Ako je napon doveden na svjećicu za paljenje dovoljno velik za paljenje, električna struja preskoči razmak između elektroda, pri čemu ima oblik iskre.

Kod svih suvremenih automobila svjećice za paljenje rade po istom načelu.
Drugi dijelovi uređaja za paljenje cilindrima dovedu probojni napon u točno određenom trenutku paljenja.

Da bi se stvorila iskra za paljenje, treba zadovoljiti neke zahtjeve: što je veći razmak između elektroda, to veći mora biti elektrićni napon. Budući da iskra mora biti dovoljno jaka da pouzdano zapali smjesu benzina i zraka, a intenzivnost iskre ovisi i o razmaku elektroda, on se obično propisuje sa 0,7 milimetara.
Napon na svjećici mora biti visok najmanje 14.000 volti, Međutim, kako se prilično napona gubi, uređaj za paljenje mora osigurati napon od 30.000 volti. Napon električne instalacije koji je obično 12 ili 6 volti, dakako nije dovoljan za paljenje. Zato se napon akumulatora mora u indukcijskom svitku više tisuća puta povećati i do svake svjećice mora biti doveden u pravom trenutku.

Taj zadatak obavlja razvodnik paljenja, koji struju visokog napona prenosi po određenom redoslijedu na pojedine cilindre. Jedan od dijelova u navodniku paljenja mehanički prekidač (među automobilistima poznat kao »platine«) pri tome sudjeluje zajedno s indukcijskim svitkom u dobivanju visokog napona.

Kondenzator koji je povezan s prekidačem sprečava nastajanje štetnih iskri između platinskih kontakata prekidača

AKUMULATOR

Akumulator je spremnik električne energije, kojom opskrbljuje električni pokretač, svjetla, signalne uređaje i druge potrošače struje.
Akumulator je sastavljen od više ćelija, od kojih svaka ima nazivni napon 2 volta, koje su kovinskim letvama (nazvanim i puni mostići) vezane jedna za drugu u serijsku vezu. Većina današnjih automobilskih akumulatora ima šest ćelija odnosno napon od 12 volti, a rijetki imaju samo tri odnosno napon od 6 volti.

Svaka ćelija ima po jedan sklop pozitivnih i negativnih ploča koje stoje u razrijeđenoj sumpornoj kiselini (elektrolitu). Pozitivne ploče sadržavaju olovni oksid kao aktivnu tvar a negativne olovnu pjenu.

Kad se troši struja, kiselina elektrolita reagira pločama, pri čemu se kemijska energija pretvara u električnu. Elektrode od olovnog oksida se nabijaju pozitivno (pozitivne ploče), dok se olovne elektrode nabijaju negativno (negativne ploče).

Električna struja teče s negativnih ploča po strujnom krugu kroz potrošače na pozitivne ploče i natrag u kiselinu.
Kemijskom reakcijom se na površinu obiju elektroda izlučuje olovni sulfat. Pri tome se sumporna kiselina vezuje s pločama i elektrolit se pretvara u vodu. Akumulator se isprazni kad se aktivna tvar obiju elektroda posve pretvori u olovni sulfat. Pri punjenju akumulatora električnom strujom reakcija je upravo obratna: olovni sulfat ploča se opet razgradi u olovnu spužvu i olovni oksid, a oslobodi se sumporna kiselina.
Svaki akumulator traje od 2 do 4 godine. Nakon toga se vise ne može puniti. Na pločama se nakupi kora sulfata koji djeluje kao izolator.
Akumulator je najopterećeniji pri puštanju motora u rad. U toku vožnje generator električne struje sve vrijeme pomalo puni akumulator.

akumulator
Akumulator
Akumulator je spremnik električne energije. U toku vožnje generator električne struje puni akumulator, a on u vrijeme kad motor ne radi, uskladištenu električnu energiju predaje električnom pokretaču, svjetlima i drugim potrošačima struje. Kapacitet akumulatora se iskazuje amper-satima (Ah). Posve napunjen akumulator kapaciteta 56 Ah može 56 sati davati struju od 1 A, ili 28 sati struju od 2 A. Međutim, taj je podatak više teorijskog značenja.

Točno govoreći, nazivni kapacitet akumulatora se utvrđuje dvadesetosatnim pražnjenjem pri točno određenim okolnostima. Stvarni kapacitet npr. znatno ovisi o temperaturi. Na primjer pri temperaturi od 20 stupnjeva ispod nule napon akumulatora jako pada i njegov kapacitet je još samo polovica onoga pri normalnim temperaturama. Upravo, međutim, pri niskim vanjskim temperaturama električni pokretač motora troši znatno više snage.

Odatle nemila pojava da se akumulator može već iscrpsti ako u hladno zimsko jutro nekoliko puta bez uspjeha pokušate pokrenuti hladan motor. Zato se pri puštanju motora u rad pri niskim vanjskim temperaturama ne smije uključivati električni pokretač više od pet sekunda najedanput. Između jednog i drugog pokušaja pokretan ja treba da bude što dulji odmor, da se akumulator malo oporavi.