Osnovno o prijevozu opasnih roba

Često se zahtjeve Međunarodnog sporazuma o prijevozu opasnih roba u cestovnom prometu (akronim francuskog izvornika je uvriježena rječica- “ADR”) poistovjećuje s obvezama prijevoznika ili čak samo s ADR certifikatom za vozila, što je zabluda, jer ADR je puno sadržajniji, a zahtjevi koji se odnose na vozila i spremnike vozila-cisterni sadržaj su tek dvaju od ukupno devet poglavlja ADR-a.

Osim zahtjeva koji se odnose na vozila, osobe uključene u prijevoz opasnih tvari trebaju prepoznavati i brojna izuzeća od zahtjeva ADR-a, kako bi pojednostavnili ili pojeftinili postupak prijevoza i skrbi o opasnim robama. Nadalje možemo kazati da nisu sve opasne robe toliko opasne da bi se o njima moralo pažljivo (skupo) skrbiti već su to samo one za koje je postupcima klasifikacije određeno da pripadaju skupini od oko 2800 tvari i predmeta (roba) navedenih u tablici poglavlja 3. ADR-a. Dakle ADR-om su dani i kriteriji i postupci klasifikacije opasnih roba, te opisana prikladna pakiranja, posude i spremnici za njihov prijevoz i skladištenje. Prepoznatu opasnu robu potrebno je jasno označiti i obilježiti radi brzog uočavanja opasnosti koju roba predstavlja, što se mora razaznati i iz prateće dokumentacije. U potrebnu dokumentaciju spadaju i upute o postupanju u slučaju opasnosti kao i dokazi o osposobljenosti vozača i prikladnosti vozila za prijevoz opasnih tvari. ADR-om su opisane i potrebne obuke koje moraju imati sve osobe uključene u prijevoz, a posebice sigurnosni savjetnici i vozači. Uloga sigurnosnih savjetnika je poznavanje ADR-a, ali i nacionalnih propisa kojima se određuje postupanje s opasnim robama. Sigurnosni savjetnici su jamstvo ispravnog postupanja pri prijevozu opasnih roba a na taj način i jamstvo zaštite ljudi, dobara i okoliša što je posebno važno u tranzitnoj i turističkoj zemlji kao što je naša.

Odobrenja

Certifikati o ispravnosti vozila za prijevoz određenih opasnih tvari (u daljnjem tekstu certifikati) se izdaju samo za vozila tipa EXII, EXIII, FL, OX i AT opisana ADR-om i Zakonom o izmjeni zakona o prijevozu opasnih tvari (N.N. 151/2003). Općenito možemo reći, uz rizik da budemo neprecizni, da se obveza certificiranja vozila za prijevoz opasnih roba odnosi na vozila-cisterne, vozila za prijevoz eksploziva kao i na tegljače za vuču tih vozila. Ta vozila trebaju biti podvrgnuta ispitivanju temeljem kojeg se izdaje Potvrda o ispitivanju vozila i Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz određenih opasnih tvari, te moraju biti podvrgnuta godišnjim pregledima kako bi se dokazala njihova sukladnost odredbama ADR-a, nacionalnim propisima, te sukladnost općim sigurnosnim propisima (kočenje, svjetlosna oprema itd.). Ako je riječ o priključnim vozilima (prikolice i poluprikolice), tada i vučna vozila moraju biti ispitana pod istim uvjetima. Certifikati će biti izdani samo za vozila kategorije N i O, koja u cijelosti odgovaraju zahtjevima ADR-a. Certifikati su bijele boje s ružičastom dijagonalnom crtom, a dimenzija 210 mm x 297 mm (A4 format). Valjanost Certifikata ističe nakon ne dulje od jedne godine nakon datuma izdavanja Certifikata. Potvrda o ispitivanju vozila i Certifikat će biti izdani od ovlaštene institucije za svako vozilo koje udovolji ispitivanju.

Lice i naličje “novog” ADR Certifikata

Lice i naličje “starog” ADR Certifikata

Certifikat treba biti napisan na hrvatskom jeziku, kao i na engleskom, njemačkom ili francuskom jeziku, osim ako nije riječ o posebnom ugovoru zaključenom s državama i u kojima se transport odvija. Osim dva “nova” obrasca propisana ADR-om (jedan hrvatsko-engleski i jedan hrvatsko-njemački primjerak), za svako vozilo izdaje se i “stari” ADR Certifikat, koji vrijedi samo unutar naših granica. Certifikat se vraća instituciji koja ga je izdala u slučajevima:
1) ako su nastupile značajne promjene na vozilu uzrokovane preinakama ili oštećenjima;
2) ako je došlo do promjene bilo kojeg podatka koji je naveden na Certifikatu;
3) ako se vozilo povlači iz uporabe.

Prvo odobravanje vozila

Vozilo da bi zaslužilo ADR Certifikat mora u svim segmentima zadovoljiti i specifične zahtjeve koje nameće ADR, pa svakako i odredbe o građi spremnika u kojima se prevoze opasne tvari. Da bi spremnik pričvršćen na vozilo bio u sklopu vozila odobren sukladno ADR-u potrebno je pregledati spremnik i dokumentaciju o građi spremnika te ga tipno odobriti. Spremnik ne smije biti oštećen ili prepravljan, te mora imati trajno pričvršćenu pločicu proizvođača s potrebnim podatcima o spremniku. Dokumentacija o građi i prvom ispitivanju spremnika za tek proizvedena vozila dobiva se od proizvođača i čuva kao trajan dokaz značajki spremnika. Bilo da je riječ o novim ili rabljenim spremnicima na vozilima potrebno je pri odobravanju prema ADR-u priložiti dokumentaciju o građi i prvom ispitivanju spremnika i konstrukcijske opreme spremnika. S obzirom na raznolikost izvedbi ADR spremnika nije moguće univerzalno a točno definirati svu potrebnu dokumentaciju, ali je najčešće potrebno imati:

– specifikacije mehaničkih svojstava materijala od kojih je spremnik načinjen (certifikate o ispitivanju mehaničkih svojstava limova od kojih je napravljen plašt, podnice, valobrani i pregradne stjenke spremnika);
– izvješće o ispitivanju zavara (ultrazvukom ili radiografski);
– izvješće o tipnom odobravanju spremnika u skladu s ADR-om (ako za vozilo nije prezentirana dokumentacija o tipnom odobrenju, a tipno odobrenje za takav spremnik ne postoji od prije u Republici Hrvatskoj, za očekivati je donekle složeniji postupak odobravanja tj. tipnog odobravanja);
– izvješće o prikladnosti spremnika za prijevoz pojedinih opasnih tvari (popis opasnih tvari za koje proizvođač spremnika jamči da se smiju prevoziti u spremniku tj. da su kompatibilni s materijalima spremnika i armatura);
– upute za rukovanje pri punjenju i istakanju;
– kôd spremnika za sve spremnike koji su proizvedeni nakon 30. lipnja 2001. godine.
– ako je spremnik opremljen mjernim ili drugim uređajima koji sadrže električne strujne krugove pod stalnim naponom i u područjima zona eksplozivnih atmosfera, tada treba i dokumentacija o prikladnosti izvedbi tih uređaja (norme IEC 60079 dio 0 i 14 kao i IEC60079 dijelovi 1,2,5,6,7,11 ili 8. Kao alternativa prihvatljive su i norme EN 50014; EN 50015; EN 50016; EN 50017; EN 50018; EN 50019; EN 50020 ili EN 50029.);
– tehničke nacrte spremnika/armature/ventila;
– za vozila sa spremnicima namijenjenim tvarima koje se prevoze pod pritiskom manjim od 4 bar, proizvedena nakon 30. lipnja 2003. godine, potrebno je prezentirati i dokumentaciju o udovoljenju zahtjevima ECE Pravilnika 111 (bočna stabilnost vozila-cisterni);
– izvješće o provedenoj tlačnoj probi (probi nepropusnosti) spremnika izvršenoj uz nazočnost ovlaštenika za odobravanje spremnika;
– bilo koju drugu potrebnu dokumentaciju traženu od ispitivača iz Centra za vozila Hrvatske.

Prethodno rečeno odnosi se uglavnom na spremnike dok vozilo u cjelini mora udovoljavati zahtjevima nacionalnih propisa i ADR-a, te je za vozilo potrebno priložiti uvjerljiv dokaz o udovoljavanju zahtjevima Pravilnika ECE R13.09, aneksa 5, u trenutku proizvodnje vozila, kao i ukoliko je potrebno i dokaz o postojanju/namještanju ograničivača brzine na 90 km/h. Obzirom da je spomenuti aneks dogovoren 27. travnja 1998. godine može se zaključiti da ni jedno vozilo starije od tog datuma nije kao novo ispitano u skladu s tim zahtjevom, te se može reči da vozila starija od tog datuma sigurno ne zadovoljavaju tražene uvjete. Ni sva vozila novija od spomenutog datuma ne zadovoljavaju tražene zahtjeve, već samo ona za koje je moguće ishodovati uvjerljiv dokaz o udovoljavanju Pravilnika ECE R13.09, s aneksom 5. Velika većina proizvođača teretnih motornih vozila nudi tvornički priređena vozila za prijevoz opasnih roba što je uvijek bolja opcija od naknadne preinake klasičnog vozila. Približavanje Europskoj uniji uvjetuje i punu implementaciju zahtjeva ADR-a za inicijalnim i periodičnim ispitivanjem spremnika hidrauličnom tlačnom probom kao i probom nepropusnosti, te je za očekivati u tom pogledu iskorak od dosadašnje prakse ispitivanja vozila. Možemo nagovijestiti s početkom 2006. godine obvezno provođenje periodičnih tlačnih proba i proba nepropusnosti i za sva vozila-cisterne koja ne spadaju pod skrb Inspektorata posuda pod tlakom. Velika je vjerojatnost ozbiljnih sankcija za vozila koja će se zateći u međunarodnom prijevozu, a čiji spremnici neće biti ispitani na spomenute načine i na čijim pločicama neće biti žig i datum propisanog periodičnog ispitivanja. Za dodatne informacije o prvom odobravanju vozila prema ADR-u kao i dogovor o terminu pregleda vozila možete se obratiti :
Tomislavu Friganoviću, dipl.ing. stroj., tel: +385 (0) 1 637 92 24
Tomislavu Plešeu, dipl.ing. stroj., tel: +385 (0) 1 637 92 62

Odobravanje vozila radi produljenja ADR Certifikata

Odobravanje vozila radi produljenja ADR Certifikata obavlja se u Centru za vozila Hrvatske – Institutu za vozila, Sisačka 39c, Velika Gorica, uz suradnji stanica za tehnički pregled koje su opremljene i ovlaštene za takve vrste ispitivanja. Postupak odobravanja podrazumijeva pregled vozila u nekoj od ovlaštenih stanica za tehnički pregled. Sakupljena dokumentacija (preslike prometne dozvole, ADR Certifikata, Potvrde o ispitivanju vozila, …) i podatci o vozilu prosljeđuju se na obradu u Institut za vozila u kojem se za ona vozila koja zadovoljavaju potrebne uvjete produljava valjanost ADR Certifikata za naredih godinu dana. Informacije o produljivanju ADR Certifikata može se dobiti u ovlaštenim ispitnim mjestima (stanicama za tehnički pregled vozila) u kojima se pregled za produljenje Certifikata i radi: