Pojam i značajke prometne potražnje u zračnom prometu
Prometno odnosno prijevozno (transportno) tržište predmet je proučavanja ekonomskih znanstvenih disciplina kao što su ekonomika prometa, marketing itd.Specifični karakter proizvodnje prometnih usluga kao robe koja se razmjenjuje na tržištu te karakter i funkcije tržišta na kojemu djeluje zakon ponude i potražnje - upućuju na postojanje specifičnoga segmenta tržišta, na postojanje prometnoga ili prijevoznog tržišta, pod čime treba razumijevati kompleks odnosa što se stvaraju između potražnje i ponude prometnih odnosno prijevoznih usluga.
Specifične značajke procesa proizvodnje prometne usluge u zračnom prometu, o čemu je bilo govora u jednom od prijašnjih poglavlja, daju specifično obilježje prijevoznoj potražnji u zračnom prometu, kao jednom od dvaju temeljnih segmenata tržišta zrakoplovnih usluga. Naime, korisnici prijevoznih usluga svoju potražnju mogu realizirati samo na određenom prostoru, na određenoj mreži, na dijelu mreže, odnosno na sasvim određenoj relaciji, koristeći pritom samo određene početno-završne infrastrukturne objekte.
Tržište zrakoplovnih usluga na kojemu se prijevozna potražnja zadovoljava organiziranom ponudom prijevoznih kapaciteta, obilježeno je visokim stupnjem različitosti (diversifikacije). Tako se vrlo široki dijapazon prijevozne potražnje može promatrati prema različitim kriterijima od kojih su najvažniji sljedeći:
- prema udaljenosti prijevoza,
- prema predmetu prijevoza,
- prema tehnološko-organizacijskom karakteru prijevoza, te
- prema važnosti linija.
1. Prema udaljenosti prijevoza odnosno prema međusobnoj udaljenosti početno-završnih točaka identificira se prijevozna potražnja u:
- zoni dugoga ili velikoga doleta (long haul ili long range),
- zoni srednjega doleta (medium haul ili medium range), te
- zoni kratkog doleta (short haul ili short range).
Interkontinentalni i transkontinentalni promet redovito je promet dugoga ili velikoga doleta. Međutim, europski ili euromediteranski promet primjerice predstavljaju promet srednjega doleta. Prema tomu, podjela prijevozne potražnje prema ovom kriteriju prilično je relativna, ali je vrla važno sa stajališta izbora zrakoplova i njegovih prometno-tehnoloških značajki.
2. Prema predmetu prijevoza identificira se prijevozna potražnja u :
- putničkom prometu i
- teretnom prometu.
Postoje određene specifične značajke prijevozne potražnje u putničkom odnosno u teretnom prometu koje se izražavaju u:
- različitom stupnju neravnomjernosti prometnih tokova u putničkom i teretnom prometu,
- različitom stupnju homogenosti predmeta prijevoza, te
- različitom stupnju konkurencije ostalih prometnih grana.
3. Prema tehnološko-organizacijskom karakteru prijevoza identificira se prijevozna potražnja za:
- redovitim odnosno linijskim prijevozom,
- izvanrednim (charter) prijevozom, odnosno slobodnim prijevozom ili prijevozom prema potrebi.
Redovito letenje obavlja se propisanom frekvencijom u određenom vremenu i na relaciji koja je objavljena u redu letenja. Posebnu potkategoriju redovitog letenja predstavlja tzv. shuttlle service odnosno prijevoz putnika u neprestanom kontinuitetu između velikih i relativno bliskih središta između kojih postoji kontinuirana potražnja.
4. Prema važnosti linija na mreži, linije se dijele na:
- glavne (main lines),
- priključne (feeder lines), i
- lokalne (commuter lines).
Značajka glavnih linija jeste koncentracija relativno većeg broja linija koje povezuju glavna središta zračnog prometa. Ta su središta često domicilni aerodromi velikih kompanija. Na tim se linijama uglavnom koriste veliki a u manjoj mjeri i srednji zrakoplovi.
Priključne linije jesu one koje "opskrbljuju" velika središta zračnog prometa putnicima iz manjih mjesta. Veličina zrakoplova ovisi o prometnoj potražnji a reprezentativni zrakoplov na tim linijama je srednji zrakoplov, iako se ne isključuju ni mali ni veliki zrakoplovi. Na lim se linijama najčešće voze putnici koji nakon dolaska u veliko središte nastavljaju putovanje na glavnim linijama.
Lokalne linije povezuju lokalna odnosno regionalna središta međusobno ili s većim središtima. Veličina zrakoplova ovisi o prometnoj potražnji, a najčešće to su mali i srednji zrakoplovi.
Podjela na priključne i lokalne linije vrlo je uvjetna, jer ne postoji čvrsta granica između njih, kao ni između priključnih i glavnih linija. Na priključnim i lokalnim linijama, koje se mogu označiti i kao sekundarne odnosno tercijarne, često se pojavljuju isti prijevoznici s jednakim tipovima zrakoplova.
Tendencije, koje su prisutne na tržištu zrakoplovnih usluga u svijetu, usmjeruju se "pokrivanju" prometnih tokova s manjom prometnom potražnjom i na manjim udaljenostima, što znači da se pojavljuje složeno preplitanje područja cestovnog, željezničkog i zračnog prometa. U skladu s tim, u zadnjim je godinama razvijeno više malih i srednjih tzv. commuter zrakoplova za tu namjenu.