Dunav

Okosnicu transkontinentalnog puta na tlu Europe čini Dunav, kojeg je od ukupno 2880 km plovno 2400 km, a druga je rijeka po veličini, te najbogatija vodom na kontinentu, a povezuje Srednju Europu   s Jugoistočnom Europom.

Pored ostalog, Dunav je bio prvi plovni put na kojem je plovidba bila uređena međunarodnim ugovorima. Sloboda trgovačke plovidbe za sve zemlje i zastave koja je proklamirana na Bečkom kongresu 1815. godine potvrđena je donošenjem prvog međunarodnog Dunavskog režima, koji je kao europski zakon, potpisan od strane velikih sila 1856. godine.

Međunarodni režim Dunava danas je uređen Dunavskom konvencijom iz 1948. godine i osnivanjem Dunavske komisije u Budimpešti, koju u odnosu na prijašnju Dunavsku komisiju sačinjavaju samo priobalne zemlje.

Dunav se formira od dvaju izvorišnih krakova, rječica Brege i Brige, a od mjesta sastajanja tih dviju rijeka nosi ime Dunav. Njegov tok prolazi kroz nekoliko zemalja i završava u Crnom moru. Plovidba Dunavom počela je rano, još u doba Rimljana, kada se prijevoz rijekom obavljao s pomoću stočne i ljudske snage. Pojavom prvoga parnog broda u 19. stoljeću, ekonomska važnost Dunava se povećava. Pojava parnih brodova na Dunavu povukla je za sobom i niz pratećih djelatnosti, npr. brodogradnju i graditeljstvo.

Plovidba Dunavom regulirana je principom slobodne plovidbe. Dunav je 1878. g. na Berlinskom kongresu proglašen međunarodnom rijekom, pa je državama koje izlaze na Dunav nametnuta međunarodna nadležnost. No budući da je, nakon tog sporazuma, slijedilo razdoblje svjetskih ratova i raspada država koje su sudjelovale na Berlinskom kongresu, godine 1948. u Beogradu je održana Dunavska konferencija, gdje je potpisana Konvencija o slobodnoj plovidbi (trgovačkoj). Tim sporazumom precizno su utvrđena pravila plovidbe Dunavom, kao i način obavljanja svih radova koji su u službi održavanja dunavskoga plovnog puta. Posebnu važnost Dunav dobiva nakon izgradnje kanala Rajna-Majna-Dunav, čime se dodatno povećao obujam riječnog prometa; danas on iznosi oko 300 milijuna tona tereta godišnje.

Dunav je zbog različitih gabarita, prepreka i brzina vode podijeljen na ove sektore:

- Gornji Dunav od Regensburga do Gonyu, dužine 588 km;
Srednji Dunav od Gonyu do Moldava Veche, dužine 743 km;
- Đerdap od Moldava Veche do Turnu Severina, dužine 117 km;
- Donji Dunav od Turnu Severina do ušća, dužine 931 km.

Ukupna dužina riječnog toka Dunava je 2.379 km. Gornji Dunav ima karakteristike planinske rijeke; tamo se visinska razlika svladava s pomoću određenog broja prijevodnica. Srednji Dunav ima sve karakteristike nizinske rijeke i povoljne uvjete za plovidbu svih vrsta riječnih plovila. Đerdap je planinska klisura gdje je plovidba dosta komplicirana ali je s pomoću modernih tehničkih sredstava, te izgradnjom Sipskoga kanala i određenog broja prijevodnica, taj problem riješen. Sektor Donjeg Dunava ima relativno povoljne uvjete za plovidbu uz određene hidrotehničke radove kojima bi se poboljšala plovidba za vrijeme niskog vodostaja.

Dunav ima velik broj luka i pristaništa. Zbog velikog obujma prometa koji se tu odvija, neka od pristaništa, napose na području kanala Rajna-Majna-Dunav, postala su i veliki logistički centri, s godišnjim prometom od nekoliko milijuna tona tereta. Od važnijih luka na Dunavu valja spomenuti Regensburg, Passau, Beč, Budimpeštu, Beograd, Vukovar i KLonstanzu.

Osim prije spomenutog kanala, na ušću Dunava u Crno more izgrađen je i kanal Cernavoda-Konstanza, dovršen 1983. godine. Izgradnjom tog kanala veza između Sjevernog i Crnog mora skratila se za oko 400 km.

OBILJEŽJA PLOVNOG PUTA RIJEKE DUNAV U GRANICAMA REPUBLIKE HRVATSKE

Plovni put Dunava u granicama Republike Hrvatske ubraja se u IV klasu plovnih puteva prema Europskoj Ekonomskoj Komisiji.
U okviru Dunavske komisije dogovoreno je do niska plovidbena razina treba odgovarati niskom plovidbenom protoku čija je trajnost osigurana sa 94%.
U proračunu se prema ovoj metodologiji uzima samo razdoblje fizičke navigacije (bez leda). Sa utvrđivanjem niske plovidbene razine utvrđena je i tzv. visoka plovidbena razina za trajnost protoka od 1 % (pojava jednom u sto godina).

Preporukama o gabaritima plovnog puta za hrvatski dio Dunava, kao i ostale dijelove na kojima vlada prirodni režim plovidbe utvrđeni su sljedeći gabariti plovnog puta u odnosu na nisku plovidbenu razinu:

  1. širina plovnog puta u pravcu B = 180 m
  2. širina plovnog puta u zavoju B - 200 m
  3. dubina ispod niske plovidbene razine h = 2,5 m
  4. najmanji radijus zavoja R = 1000 m ; Rmin= 750 m

Najniža točka konstrukcije u plovnom otvoru mosta:

  1. iznad visoke plovidbene razine H = 9,0 m
  2. na usporenom dijelu toko H = 10,0 m

Širina plovnog otvora mosta pri niskoj plovidbenoj razini:

  1. na dijelu od granice do ušća rijeke Drave Lm/n = 80,0 m
  2. nizvodno od ušća Drave Lmin - 150,0 m

-  visina električnih vodova pod naponom od 110 KW:
iznad visoke plovidbene razine H-/9.0m
za svaki dalji kilovat visina se povećava za 1 cm

- za telefonske vodove i električne vodove niskog napona
visina iznad visoke plovidbene razine iznosi H= 16,5 m.

Na hrvatskom dijelu plovnog puta rijeke Dunav potrebno je osigurati širinu od 180 m pri dubini od 2,5 m ispod plovidbene razine. Na dijelovima zavoja nužna je minimalna širina plovnog puta Rmin=200m.

TEHNIČKI OBJEKTI I GRAĐEVINE NA PLOVNOM PUTU RIJEKE DUNAV

Svi do sada izrađeni projekti za regulaciju Dunava uglavnom se mogu podijeliti u tri razdoblja:
do 1918. godine, između dva rata i poslije II svjetskog rata. Najobimniji radovi obavljeni su u razdoblju do 1918. godine kada je izgrađeno oko 140 tisuća m regulacijskih radova.

dunav vukovar
Dunav kod Vukovara

Između dva rata vršene su samo najneophodnije intervencije i u tom je razdoblju izvedeno 19
tisuća metara vodogradevina.
U poslijeratnom razdoblju do 1965. godine provedene su samo najneophodnije radnje i intervencije u koritu Dunava i u tom razdoblju izgrađeno je oko 15 tisuća m vodogradevina.

Opsežniji radovi na regulaciji Dunava za plovidbu počeli su 1965. godine kada je prihvaćen
Investicijski program uređenja Dunava za plovidbu od Beograda do jugoslavensko-madarske
granice.
U cilju poboljšanja uvjeta plovidbe i evakuacije velikih voda izgrađeno je i 20 km prosjeka na dijelovima meandara (Blaževački, rkm 1421-1418; Sigajski, rkm 1417-1408; Dravski, rkm 1386-1383 i Mohovski, rkm 1308-1314).

Na sektoru Batina (Bezdan) - mađarska granica rkm 1426-1433 radovi su uglavnom dovršeni u cijelosti. Zahvaljujući tome na tom sektoru moguća je danonoćna dvosmjerna plovidba i ukinute su signalne stanice kojima se regulirala jednosmjerna plovidba.
Jedna od težih dionica na hrvatskom dijelu Dunava bila je čivutski rukavac (rkm 1400-1394). Izvođenjem regulacijskih radova plovni put je ustaljen i osigurani su preporučeni plovidbeni gabariti.

Na sektoru ušće Drave-Alljmaš (rkm 1 383-1 380) ustaljena je trasa plovnog puta, osigurani gabariti za plovidbu i poboljšani uvjeti ulaska iz plovnog puta Dunava u plovni put rijeke Drave.

Izgradnjom podvodnih pragova spriječeno je dolje produbljenje korita na sektoru Staklar, rkm
1377-1373. Uklonjeni su ostaci porušene vodogradevine i izvršeno je osiguranje lijeve obale tako do su uvjeti plovidbe znatno poboljšani.

Izgradnjom sustava regulacijskih građevina na sektoru Erdut (Bogojevo) rkm 1369-1360 spriječena je pojava pješčanih sprudova u plovnom putu i osigurani su plovidbeni gabariti.

Sektor Dalj, rkm 1359-1350 poznat je po oštrom zavoju na kojem pri niskim vodostajima plovni put nema potrebnu širinu a i preglednost u plovnom putu je znatno smanjena. Izvršenim regulacijskim radovima povećana je širina plovnog puta ali je potrebno dalje uređenje tog sektora.

Sektor Savulja, rkm 1350-1347 na kojem su radovi bili započeti 1982. godine također predstavlja okosnicu problema u rješavanju hrvatskog dijela Dunava.

U regiji Mohovskog prosjeka, rkm 1315-1308 izvršeno je osiguranje lijeve i desne obale i spriječeno dalje širenje korita. Osiguranjem obala spriječeno je pogoršanje stanja na kojemu se nalazi kamenito dno.
Regulacijskim mjerama poboljšala se   trasa plovnog puta i osigurali potrebni gabariti na sektoru Neštin - Susek, rkm 1295-1277.
Na sektorima Banoštor i futog. rkm 1277-1261 korito Dunava bilo je vrlo široko uz pojavu rukavaca i riječnih otoka (ada). Pri niskim vodostajima na ovom sektoru dolazilo je do smetnji za  plovidbu jer  nisu  bili  osigurani  potrebni  plovidbeni  gabariti.   Izgradnjom   sustava regulacionih građevina voda je koncentrirana u glavni tok čime su na većem dijelu osigurani plovidbeni gabariti.