mreža za spavanje
Navigacija

Stari pomorci orijentirali su se tako da su plovili blizu obale i pogledom tražili orijentire na kopnu, a na otvorenom moru kretali su se uz pomoć zvijezda.

Otprilike nakon 1100. europski pomorci upotrebljavali magnetske igle kompasa za označavanje smjera.

Kompas označuje jedino smjer kretanja; ne pokazuje gdje se točno nalazimo.

Astrolab se rabio otprilike od 1350. Mjerio je kut zvijezde iznad horizonta ili položaj sunca u podne te je davao grubu predodžbu o geografskoj širini.

Od 16. stoljeća mogla se noću točnije odrediti geografska širirina prema kutu između Polarne zvijezde i horizonta.

Od sredine 18. stoljeća pa sve do 1950-ih pomorci su izračunavali geografsku  širinu zrcalnim sekstantom. On je imao dva zrcala. Na jednom je očitavao kut zvijezde (ili sunca dok je drugo bilo podešeno na visinu horizonta zvijezde.

Stoljećima je jedini način određivanog geografske dužine bilo približno računanje. To je značilo povlačenje čvorastoga užeta u vodi, kojim se mogla kontrolirati brzina te procjenjivati prijeđena udaljenost.

Geografsku dužinu možemo odrediti uspoređujući visinu sunca s njegovom visinom na poznatoj geografskoj dužini u isto doba. Ali prvotni satovi s njihalom nisu na brodu bili dovoljno precizni.

Problem određivanja geografske dužine riješio je John Harrison, napravivši vrlo precizan astronomski sat ili kronometar.

Danas brodovi mogu odrediti svoj položaj s najvećom točnošću služeći se GPS-om (engl. kratica za globalni pozicijski sustav. On radi tako što elektronički uspoređuje signale odaslane s nekoliko satelita.