Klasifikacija zrakoplovnih luka odnosno aerodroma komercijalne namjene se obavlja prema sljedećim kriterijima:

– prema statusu aerodroma,
– prema veličini i karakteru prometa,
– prema vrsti prometa,
– prema vrsti zrakoplova,
– prema duljini poletno-slijetne staze,
– prema instrumentalnoj opremljenosti.

Prema statusu, aerodromi ili zrakoplovne luke mogu se podijeliti prema nekoliko kriterija.

Opći kriterij za podjelu aerodroma prema njihovom statusu omogućuje njihovu podjelu na:
– civilne aerodrome,
– vojne aerodrome,
– mješovite ili kombinirane aerodrome,
– sportske i sportsko-rekreacijske aerodrome.

U SAD se aerodromi razvrstavaju u sljedeće skupine:
– civilni aerodromi i
– vojni aerodromi.

Civilni aerodromi se razvrstavaju u dvije skupine:
– lokalni i
– javni aerodromi.

Lokalni aerodromi namijenjeni su prihvatu i otpremi lakog odnosno generalnog zrakoplovstva.

Ova je vrst aerodroma podijeljena na četiri funkcionalne skupine:

1. Mali aerodromi uže specijalnosti
Oni su osposobljeni za prihvat i otpremu jednomotornih ili dvomotornih zrakoplova težine najviše 5,5 tona. Obično su u funkciji malih regionalnih administrativnih jedinica a koriste se za privatne i poslovne letove.

2. Mali aerodromi šire specijalnosti
Ovi su aerodromi osposobljeni za prihvat i otpremu jednomotornih ili dvomotornih zrakoplova težine najviše 5,5 tona. Obično su u funkciji srednjevelikih regionalnih administrativnih jedinica, a koriste se za raznovrsni lokalni promet.

Obje ove kategorije malih specijalnih aerodroma ne zahtijevaju posebne uređaje i opremu za slijetanje i polijetanje zrakoplova, pa se zato na njima ne obavljaju specijalne poletno-slijetne procedure;

3. Srednjeveliki aerodromi uže specijalnosti
Ovi su aerodromi osposobljeni za prihvat i otpremu jednomotornih ili dvomotornih zrakoplova težine najviše 5,5 tona. Obično ne raspolažu preciznim instrumentalnim uređajima za slijetanje i polijetanje. Obično su u funkciji većih regionalnih administrativnih jedinica;

4. Srednjeveliki aerodromi šire specijalnosti
Ovi su aerodromi osposobljeni za prihvat i otpremu srednje velikih turboelisnih zrakoplova. Oni su često opremljeni preciznim uređajima za slijetanje i polijetanje. Obično su u funkciji većih regionalnih administrativnih jedinica. Preko ovih se aerodroma u određenoj mjeri odvija i redoviti linijski promet lokalnoga karaktera;

Javni aerodromi pripadaju u državni aerodromski sustav i čine javnu aerodromsku mrežu. S obzirom na obujam prometa, mjeren brojem ukrcanih zrakoplova, ova vrstu aerodroma podijeljena je u sljedeće četiri funkcionalne skupine:

1. Primarni aerodromi
U ovu skupinu aerodroma pripadaju oni koji u ukupnom godišnjem obujmu svih ukrcanih zrakoplova redovitoga prometa sudjeluju s najmanje jedan posto,

2.Sekundarni aerodromi
U ovu skupinu aerodroma pripadaju oni koji u ukupnom godišnjem obujmu svih ukrcanih zrakoplova redovitoga prometa sudjeluju s najmanje 2000 operacija,

3. Alternativni odnosno pomoćni aerodromi
Status ovih aerodroma utvrđuje se posebnom odlukom nadležne državne uprave.

4. Aerodromi za ostali javni promet
Ovi su aerodromi prvenstveno namijenjeni izvan linijskom, tj. charterskom prometu.

U Zapadnoj Europi postoji drugačija struktura aerodromske mreže. Za razliku od američke, koja je horizontalno diferencirana i prema tomu decentralizirana i deregulirana, zapadnoeuropska mreža aerodroma je okomito diferencirana i prema tomu centralizirana i visoko regulirana, u skladu s tim, u Zapadnoj Europi aerodromi su klasificirani u sljedeće statusne skupine:

– centralni međunarodni aerodromi,
– regionalni aerodromi,
– lokalni aerodromi,
– aerodromi za generalno zrakoplovstvo.
Prema veličini i karakteru prometa aerodromi se svrstavaju kao:
– aerodromi za primarni promet ili promet primarne razine,
– aerodromi za sekundarni promet ili promet sekundarne razine,
– aerodromi za tercijarni promet ili promet tercijarne razine.

Prema vrsti zrakoplova koje mogu prihvatiti, aerodromi se klasificiraju u:

1. CTOL aerodrome (Conventional Take off and Landing) aerodrome za standardne ili konvencionalne tipove zrakoplova, s duljinom PSS 4000 ft i više,
2. RTOL aerodrome (Reduced Take off and Landing) aerodrome u kojih se smanjuje (reducira) potrebna duljina PSS na 2500 4000 ft za nove suvremene tipove turbo prop i turbofan zrakoplova,
3. STOL aerodrome (Short Take off and Landing) aerodrome s duljinom PSS od 1500 do 2500 ft,
4. VTOL aerodrome (Vertical Take off and Landing) aerodrome s ultrakratkom PSS. U ovu skupinu pripadaju i heliodromi.

Prema duljini poletno slijetne staze najvažnija je ICAO klasifikacija aerodroma. S obzirom na duljinu poletno slijetne staze, odnosno infrastrukturnu opremljenost, aerodromi se svrstavaju u sljedeće razrede (klase):

A klasa s PSS minimalne duljine 2100 m,
B klasa s PSS duljine 1500 – 2100 m,
G klasa s PSS duljine 900 -1500 m,
D klasa s PSS duljine 750- 900 m,
E klasa s PSS duljine 600- 750 m.