Gradski promet > Specifičnosti željezničkih putničkih sustava
Specifičnosti željezničkih putničkih sustava
Osnovne specifičnosti:- kruta (ograničena) fiksna kontinuirana trasa
- prisilno vođenje prijevoznog sredstva pomoću čeličnih tračnica i čeličnih kotača s bandažom konusnih izvedbi kako bi im dodirne površine a time i trenje bilo manje
- prevladavajuća elektro-vuča, odnosno elektrifikacija trase
- posebna, fizički (rubnjacima, ogradom, živicom, denivelacijom) djelomično ili potpuno izdvojena trasa u prostoru djelovanja mješovitog prometa
Gradska željeznica
Razvojem tračničkog sustava, postavljani su sve složeniji zahtjevi pred proizvođače i remontere s obzirom na:
- jednostavnost uporabe
- mikroprocesorsku tehnologiju upravljanja i regulacije kretanja
- primjenu visokosofisticirane (skupe) proizvodne opreme
- pouzdanost u eksploataciji vozila
- smanjenje troškova eksploatacije
- zaštitu okoliša i recikliranje proizvoda
Kolosiječna širina (razmak između tračnica) je jedan od najvažnijih tehničkih parametra i konstanta svake željezničke pruge.
Širina kolosijeka nije standardizirana, tako da se koriste željezničke pruge različitih širina:
- 1435 mm normalna (klasična) širina
- 1520-1665 mm širokotračna
- 750-1065 mm uskotračna
Željezničke tračnice mogu biti:
1. Čeličnea) specijalnog žljebastog profila
b) klasičnog profila (*Vignol*)
2. Armirano betonske
Za razliku od vagona koji nemaju vlastiti pogon, željeznička pogonska
prijevozna sredstva (lokomotiva, motorni vlak) imaju pogonski agregat
za vlastito kretanje i za vuču ostalih tračnih vozila bez vlastitog pogona
Pogonski agregati su:
- parni stroj
- plinska turbina
- dizel motor
- elektromotor