Gradski promet > Trolejbus

Trolejbus

Trolejbus je električno vozilo sa pneumatskim kotačima i volanom, a u stalnoj je električnoj sprezi sa dvožičnim kontaktnim vodovima preko trolnih oduzimača struje i sa ograničenom slobodom bočnog kretanja od osi kontaktne mreže ( 3,5 - 4,5 m).

trolejbus
Trolejbus

Razvoj trolejbusnog prijevoza u svijetu prolazio je kroz nekoliko faza: prva pojava 1882 god. u Berlinu i prva praktična primjena

Do danas su se kod trolejbusa primjenjivala tri različita pogonska sustava:
- sustav s čoperom i tiristorskom regulacijom kretanja vozila (rekuperacija = povrat viška energije kočenja u električnu mrežu)
- sustav sa statičkim logističkim kolima za elektronsku regulaciju kretanja vozila
- sustav s klasičnom elektromehaničkom regulacijom kretanja  vozila pomoću kontrolera

Sustav 1 i 2 omogućavaju:
- suvremenu konstrukciju vozila
- veću pouzdanost i sigurnost prijevoza
- automatizaciju brojnih funkcija rada vozila
- poboljšanje performansi vozila
- smanjenje trošenja obloga kočnica
- uštedu pogonske energije za 20-25 %
-
jednostavnije održavanje vozila

Pogonski sklop kod trolejbusa čine:
- vučni motor sa kardanskim prijenosom i elastičnim spojnicima, odnosno kardanskim zglobovima, reduktor vožnje sa diferencijalom  i poluosovine pogonskih kotača

Prema veličini i broju putničkih mjesta trolejbuse dijelimo na:
1. duljine 8-9 m , neto mase 6-7 tona, sa jednim vučnim motorom, snage 50-60 kw i sa oko 60 putničkih mjesta
2. duljine 9-10 m, mase 7,5-8,5 tona, motorom snage 70-90 kw i sa ukupno 70-80 putničkih mjesta
3. duljine 10-12 m, sa dvije ili tri osovine, mase 9-11 tona, sa jednim vučnim motorom snage 95-120 kw, sa ukupno 85-105 putničkih mjesta 4. duljine 16-21 m, tri ili četiri osovine, dvodijelnom zglobnom karoserijom, mase praznog vozila 16-17,5 tona, sa jednim ili dva vučna motora trajne snage 135-160 kw, za 130-180 putnika.