Prvi gyrobus (žirobus) je napravljen u švicarskoj 1950. godine.

Trofaznom naizmjeničnom strujom povremeno se napaja elektromotor koji ubrzava masivni zamašnjak do velikog broja okretaja u cilju akumuliranja kinetičke energije za daljnje pokretanje vozila na određenu udaljenost (2-3 km).


Gyrobus (žirobus)

Pogonski uređaj:

- zamašnjak od jednog komada krom-nikal-molibden čelika mase oko 1,5 t. koji može akumulirati kinetičku energiju pri 3000 o/min

Akumulirana kinetička energija u masi koja se kreće :

e = 1/2 m • v2 (mkg)

m - masa
v - brzina

Pogonski dvopolni trofazni višestupnjeviti asinkroni elektromotor odnosno generator zamašnjaka

Zbog smanjenog trenja zamašnjak i elektromotor - generator nalaze se u hermetički zatvorenom kućištu napunjenom vodikom ili helijem.

Zamašnjak (elektrožiro) smješten je u sredini karoserije ispod poda.

Vučni elektromotor (generator) smješten je u zadnjem dijelu karoserije i s kardanskim zglobom vezanje za pogonske poluosovine kotača.

Gyrobus najbolje odgovara manjim i srednjim gradovima jer je najekonomičnij:
- na linijama srednje duljine
- kod rjeđeg prometa vozila
- kod srednjeg prometnog opterećenja putnika
- kod potrošnje elekt. energije 1,5-2 kwh/kolakm

Ovisno o veličini otpora kretanja, najbolje iskorištenje akumulirane kinetičke energije zamašnjaka je kod tračnih vozila, pa tako kod 10 %-tne mase zamašnjaka od ukupne mase vozila, te 1500-3000 o/min može se na ravnoj horizontalnoj podlozi prijeći:
- kod cestovnih vozila 5-6 km brzinom 45 km/h
- kod plovnih sredstava 6-8 km brzinom 20 km/h
- kod tračnih vozila 15-20 km brzinom 45 km/h