Za sigurnu vožnju je vrlo važno da uređaji za osvjetljavanje budu pravilno izrađeni i ugrađeni. Zato se i zakonskim propisima utvrđuje kvaliteta farova i žarulja i njihov učinak.

Da bi automobil mogao osvjetljavati cestu na većoj ili manjoj razdaljini, ima dugi i kratki svjetlosni snop. Vozač smije uključiti duga svjetla samo kada njima neće zablještavati druge vozače i sudionike u prometu, koji mu dolaze u susret ili voze u istom smjeru. Kad uključi duga svjetla, cijelom površinom reflektora isijava svjetlosni snop na cestu, a kad uključi oborena svijetla, onda su svjetlosne zrake usmjerene koso prema dolje. To se postiže zaslonom u žarulji koji usmjerava zrake na gornji dio reflektora, a od tamo se odbijaju prema dolje i izlaze kroz rasipno staklo fara.

Konstrukcija automobilskog fara

Dugo i oboreno svjetlo su najčešće u sklopu jednog fara, jedne funkcionalne jedinice, i to tako da je u faru dvonitna (biluks) žarulja. Neki automobili imaju i odvojene farove za dugo i oboreno svjetlo, obično četiri fara zajedno.

Kakvoća svjetlosti ovisi o jačini žarulja i obliku, optici i podešenosti farova. Dvonitne žarulje, koje se upotrebljavaju, imaju jačinu četrdeset (40 W) vati za oborena i četrdeset i pet (45 W) vati za duga svjetla, točnije: spomenutu jačinu oduzimaju generatoru ili akumulatoru. Kod razmjerno je novih, neistrošenih žarulja i farova ta snaga dovoljna za dobro osvjetljenje ceste.

U posljednje vrijeme sve više se upotrebljavaju halogene žarulje s dvije žarne niti (tzv. žarulje H4), čija je jačina od 55 do 60 W, a koje daju bolju svjetlost i dulje traju. Obične halogene žarulje imaju različite podnoške i ne mogu se međusobno zamjenjivati.
Ako hoćemo zamijeniti običnu žarulju halogenom, treba zamijeniti cijeli reflektor odnosno far.

Radi dobrog osvjetljenja ceste i da bi se izbjeglo zablještavanje drugih na cesti, potrebno je da farovi budu pravilno podešeni. Vijcima za podešavanje se mogu pomicati u svom ležištu u okomitom i vodoravnom smjeru. Neke možemo pomicati vijkom na ploči s instrumentima, a rijetki automobili imaju farove koji automatski zauzmu pravilan položaj, bez obzira na nagib vozila.

OBIČNI I ZATVORENI FAROVI

Godinama je automobilski far bio sastavljen od rasipnog stakla i iza njega postavljenog ugnutog kovinskog zrcala. U zrcalo je bila pričvršćena obična žarulja. Nekada su zrcala (reflektori) farova bila srebrena. Nedostatak im je bio da bi s vremenom požutjela, što je smanjivalo jačinu svjetlosti. Suvremena zrcala se prave od čeličnog lima, na kojem je parom utisnut tanak sloj aluminija; odbijaju oko 90% svjetlosti.

Neki automobili imaju i farove koji su u cjelini napravljeni od stakla i zatvoreni. Stražnja strana je oblikovana u reflektor sa zrcalnim premazom, a prednja u rasipnom staklo. Žarne niti su ugrađene u sam far.

HALOGENE ŽARULJE

Halogene žarulje daju mnogo jaču svjetlost, jer im je stupanj svjetlosne iskorišćenosti 100% veći od običnih. Prve halogene žarulje (H1, H2 i H3) imale su jednu žarnu nit i upotrebljavaju se uglavnom samo za duge farove i dodatna svjetla. Tek prije nekoliko godina proizvedene su i dvonitne halogene žarulje (H4), primjerene za kombinirane farove s oborenim i dugim svjetlom. Sada ih sve vise ugrađuju u automobile.
Prednost halogenih žarulja je i u tome da njihova staklena kruška ni nakon duge upotrebe ne potamni (obične žarulje potamne i smanji se jačina svjetlosti). U većini se automobila obična svjetla mogu bez teškoća zamijeniti halogenim. ali ako se istodobno zamijene i farovi.

POLARIZIRANA SVJETLOST

Usprkos uvođenju halogenih farova i posebno žarulje H4, današnji farovi, po­gotovu kad je riječ o oborenom svjetlu, ne udovoljavaju svim zahtjevima sigurne vožnje suvremenih brzih automobila. Zato se na osnovi dosadašnjih pokusa može očekivati da će polarizirana svjetlost u budućnosti donijeti poboljšanje.

Farovi imaju polarizajore, polarizacijska stakla koja propuštaju uglavnom samo onaj dio svjetlosti koji se povija u određenom kosom smjeru. Svjetlo iz polariziranih farova valja se samo u jednom smjeru. Vozač koji gleda kroz polarizator (npr. polarizacijski vjetrobran), koji je jednako usmjeren kao polarizirani far, tako vidi svjetlost svojih farova. A farovi vozila koji mu dolaze u susret za njega su polarizirani upravo u suprotnom smjeru od onoga koji propušta njegov polarizirani vjetrobran.

Dakle, vozač ne vidi tu svjetlost; zapravo vidi je samo djelomično, jer polarizatori ipak propuštaju  nešto svjetlosti  koja se prostre u drugim smjerovima, ali ne toliko da bi farovi koji dolaze iz suprotnog pravca zablještavali.

lako ima još brojnih problema koje treba riješiti da bi se uveli polarizirani farovi, što se prije svega odnosi na to da se mnogo svjetlosti gubi u polarizatori-ma, treba vjerovati u uspjeh istraživanja.

FAROVI ZA MAGLU I DODATNA DUGA SVJETLA

Pored običnih farova, u automobil se mogu ugraditi i različni dodatni farovi, koji poboljšavaju vidljivost pri vožnji u magli ili pojačavaju jačinu svjetlosti dugih svjetala. Neki vozači pri tome i pretjeravaju i pretvaraju automobile u »novogodišnje jelke«.

Dodatni dugi farovi imaju vrlo uzak snop svjetlosti, ali koji seže dalje od običnih dugih svjetala. Nasuprot tome, farovi za maglu imaju širok, nisko spljošten snop svjetlosti, koji u magli doprinosi tome da se prije svega bolje uoče crte po sredini i rub ceste.

Svjetlosni snop farova za maglu je najdjelotvorniji, ako je na gornjem rubu najsvjetliji. Jačina svjetlosti farova za maglu je tim veća što je veći far i što je dublji njegov reflektor.

Farovi za maglu moraju biti podešeni jednako točno kao glavni farovi. Na vozilo moraju biti pričvršćeni čvrsto i tako da se pri vožnji ne tresu.

Zbog velikog dometa uskog i dugog svjetlosnog snopa moraju i dodatni dugi farovi biti točno podešeni. Pored toga za dodatne farove vrijede različni propisi o ugrađivanju i električnom povezivanju, koji nisu jednaki u svim državama.