Cestovni promet > Privatizacija cestovnih prometnica

Privatizacija cestovnih prometnica

privatizacija
Proces privatizacije obuhvaća 3 temeljne kategorije:

1). prodaja postojećeg javnog poduzeća privatnim subjektima

2). prednost uporabe privatnog kapitala u menadžmentu u odnosu na javni prilikom realizacije novih infrastrukturnih objekata

3). mogućnost da privatna poduzeća pružaju usluge koje su do sada bile pod nadleštvom vladinih namještenika ili "sustav ugovaranja"

- financiranje cestovne i ostale prometne infrastrukture koje  imaju visoke troškove izgradnje, velika financijska opterećenja održavanja, slaba rentabilnost prometne građevine, dugi vijek povrata kapitala, neizvjesnost buduće potražnje za tim uslugama
- u privatizaciji prometne infrastrukture težište je na autocestama zbog njihove prometne važnosti i visine troškova izgradnje

Model  privatnog  financiranja  je  financiranje   naplatom,   a  tehnika   koja  se primjenjuje naziva se financiranje samih projekata i sadrži 2 problema:

1). upitnost zadovoljavanja financijske rentabilnosti buduće građevine, pa se u praksi sve češće pojavljuju modeli koji sadrže jamstvo države ili potiču državu na sudjelovanje uz proporcionalnu podjelu rizika i dobiti

2). pitanje zahvaćanja vanjskih izvora sredstava, ti izvori su neophodni za izgradnju i moraju omogućiti povratak preuzetog duga

Koncesija - ugovor kojim jedinica vlasti (koncedent) odobrava privatnom subjektu (koncesionaru) pružanje javne usluge na određeno vrijeme i obvezuje ga da  investira novu fiksnu imovinu tijekom ugovorenog razdoblja, a nakon isteka ugovora dobra se vraćaju javnom sektoru.
     
Razlikujemo 3 glavne vrste koncesija (odnose se na dugoročne projekte, 20-30 god.):

a) koncesija na izgradnju - privatni partner na sebe preuzima izgradnju i financiranje novih radova, a zatim njima upravlja (BOT-build-operate-transfer; izgradi-upravljaj-prenesi/ustupi/)

b) koncesija usluga - privatni  partner financira  proširenje postojeće prometne infrastrukture

c) leasing,  sličan  koncesiji  usluga, ali  su  radovi financirani i obavljeni uz odgovornost javnog poduzetnika

Modeli privatizacije:

BOT - Build Operate Transfer - privatnom partneru odobri se koncesija  na izgradnju infrastrukturne građevine i upravljanje njome tijekom vremena, sve do povrata te građevine državi nakon isteka koncesionarskog ugovora, uz očekivanje da će predviđeno razdoblje trajanja koncesije biti dovoljno za otplatu duga i ostvarenje povrata uloženih sredstava te ostvarenje profita (najrašireniji model).

BOO - Build Operate Own - u kojem je odgovornost privatnog partnera da izgradnji i financiranju infrastrukturne građevine priđe sa svim vlasničkim pravima i dužnostima i da pritom snosi odgovarajući rizik. Ne postavlja uvjet povrata vlasništva državi.

MOT - Modernize Operate Transfer / Own - čija je svrha obnova i modernizacija postojeće infrastrukture. Podrazumijeva privremenu privatizaciju tijekom koje se dopušta naplata pruženih usluga.

Ostali modeli koji se rjeđe susreću u praksi:
LDO - Lease Develop Operate
BOOT - Build Operate Own Transfer
BOTT - Build Operate Train Transfer
BRT - Build Rent Transfer