U suvremenim automobilima spremnik za gorivo je uvijek na suprotnom kraju od motora. Ako je motor u stražnjem dijelu vozila, spremnik za gorivo je sprijeda; a ako je motor kao što je u većini automobila sprijeda, spremnik za gorivo je straga.
Takav raspored je nužan kako radi zaštite od požara tako i radi što boljeg rasporeda težine. Pun spremnik za gorivo može imati do 80 kg. Što je niže smješten, to manje njegovo težište utječe na vozne osobine automobila.

Spremnik za gorivo
Suvremeni spremnici za gorivo obično su uspravni, imaju pregradne zidove da pri vožnji na jačim zavojima i pri kočenju ne bi zapljuskivanje goriva ljuljalo automobil.
S unutrašnje strane je spremnik za gorivo po pravilu prevučen nekom tvari otpornom na vodu i benzin da se spriječi korozija odnosno rdanje uslijed vode koja se kondenzira na stijenkama.
Volumen spremnika ovisi o veličini vozila i radnoj zapremini motora, a kreće se od 20 do 100 litara, odnosno odmjeren je tako da automobil jednim punjenjem može preći bar 300 do 400 km. Opremljen je instrumentom koji upozorava kad nestane goriva.
Cijev za punjenje mora biti dovoljno široka da gorivo teče nesmetano, a da istodobno može iz spremnika otjecati zrak. S druge strane, mora i zrak pritjecati, da uslijed utrošenog goriva ne nastane podtlak u spremniku. Zato se ili na spremniku napravi poseban odzračnik ili rupica u čepu.
Benzinski pročistač. Kad se gorivo nalijeva u spremnik, s njim ulazi i nečistoća, koja bi se mogla nataiožiti u rasplinjaču i začepiti ga. Da se to spriječi, već u pumpe se stavlja sito koje zadržava nečistoću. Rijetki su automobili koji još i danas imaju i dodatni fini pročistač između pumpe i rasplinjača. Mnogi imaju u rasplinjaču, ispred komore plovka. sito koje treba da zadrži nečistoću.