Uređaj za čišćenje zraka
Svi suvremeni motori imaju pročistač zraka ugrađen iznad ulaznog otvora rasplinjača.
Zadatak pročistača je da zadrži prašinu i druga strana tijela u zraku, da ne bi ušli u rasplinjač i cilindre. Motor putničkog automobila potroši u minuti tri do šest tisuća litara zraka i ako hoćemo spriječiti začepljenje zračnih mlaznica rasplinjača i preranu istrošenost cilindara, moramo zadržati što više prašine.
Kad se pročistač zraka zaprlja, ometa dotok zraka u rasplinjač, a s tim i pravilan sastav smjese za izgaranje, što utječe na karakteristike motora i potrošnju goriva. Zato uloške pročistača zraka treba povremeno - obično nakon 10.000 prijeđenih kilometara - zamijeniti ili oprati.
Istodobno je pročistač zraka i prigušivač zvuka. Utišava jake šumove koje stvara zrak u prolazu kroz rasplinjač.
Kod većine motora je na kućište pročistača zraka priključena cijev odzračnika s kućišta koljenastog vratila. U kućištu koljenastog vratila se naime stvaraju uljne pare. Da ne bi onečišćavale okolicu, odzračnik je gumenom cijevi priključen na procistač zraka, a odatle se pare vraćaju u motor. Kod nekih motora odzračnik nije na kućištu koljenastog vratila nego na poklopcu glave motora.
Pročistač s papirnim uloškom
Većina pročistača zraka u svom kućištu ima zaklopku koja se može prebaciti sa zimskog na ljetni rad, ili se čak cijelo kućište pročistača okrene tako da zimi motor usisava topliji zrak iz okolice ispušnih cijevi. To olakšava puštanje u rad hladnog motora i sprečava zaleđivanje rasplinjača. Budući da je topliji zrak rjeđi, ponekad zbog prelaženja na zimski rad malo opadne snaga motora.
Pročistač s uljnom kupkom
Najbolji (i najskuplji) pročistači zraka u svom kućištu imaju ugrađen termostatski uređaj koji automatski osigurava najpogodniju temperaturu usisanog zraka.
Pročistač zraka s uljnom kupkom se upotrebljava prije svega u vozilima namijenjenim zemljama gdje u zraku ima mnogo prašine. Zrak koji dolazi kroz dno pročistača, iz uljne kupke odnosi kapljice ulja koje sve vrijeme vlaže uložak od sitastog pletiva (dolje). Masni uložak zadržava prašinu, a kapljice ulja koje puze natrag odnose je u uljnu kupku na dnu kućišta pročistača, u taložnik. Na gornjoj strani pak iz pletiva otječe čist zrak u rasplinjač.
Mokri pročistač
Najjednostavniji pročistač zraka je takozvani mokri pročistač s uloškom od grubog kovinskog pletiva, koji prije ugrađivanja treba nauljiti. I ovdje ulje zadržava prašinu na pletivu. Pročistač koji se s vremenom začepi i koji treba oprati i ponovno nauljiti, praktički ima neograničen vijek trajanja. Mokri pročistači se izrađuju u različitim oblicima, ponekad i kao pročistači prigušivači, koji su djelomično kombinirani s prigušivačem zvuka nalik na one prigušivače na ispušnoj cijevi, da bi i šumovi nastali usisavanjem ostali u snošljivim granicama.
NASTAJANJE SMOGA
Već dugo je poznato da u ispušnim plinovima motora s unutrašnjim izgaranjem ima otrovnih sastojaka uslijed nepotpuna izgaranja goriva. O tome se najprije počelo voditi računa u američkom gradu Los Angelesu, u državi Kalifoniji gdje se u atmosferi najprije počeo stvarati takozvani smog (riječ sastavljena od engleske riječi smoke = dim i fog =magla). Naime, u određenim klimatskim i atmosferskim uvjetima iz ispušnih plinova automobilskih motora i ispuha industrijskih dimnjaka nastaju otrovni spojevi koji nadražuju sluznicu organa za disanje. Posljedica podrobnijih istraživanja su zakonska ograničenja otrovnih tvari koje ispuštaju automobilski motori. Najprije je bilo zabranjeno provjetravanje kućišta koljenastog vratila (karteru) odzračnikom koji vodi u okolicu; iza toga su uslijedili propisi koji ograničavaju količine ugljičnog monoksida, neizgorjelih ugljičnih vodika (ostaci benzina i ulja) i dušikovih oksida. Danas su već takve propise donijele mnoge prometno razvijene zemlje, a propisi postaju svakim danom sve stroži.MJERE ZA ČIŠĆI ISPUH
Uređaj za prazni hod na rasplinjaču.Problemi sa štetnim ispusima u naseljima s gustim prometom u velikoj su mjeri posljedica relativno bogate smjese benzina i zraka, koju motor troši u praznom hodu. Poznato je da je u gradskoj vožnji motor često u praznom hodu, a rasplinjačev sistem za prazni hod radi zajedno s glavnim sistemom nekako do brzine od 50 do 60 km/h. Tako su suvremeni rasplinjači vrlo složeni uređaji s brojnim dodatnim sistemima, koji bi trebalo da smanje količinu štetnih tvari u ispuhu. Takav je na primjer takozvani rasplinjač s vanjskim zrakom (nazvan i »ispušni« rasplinjač) koji u sistemu praznog hoda uz brojne mlaznice za gorivo i zrak ima i vijak za podešavanje takozvanog vanjskog zraka, koji snižava štetni CO (ugljični monoksid) u ispuhu na najmanju mjeru i kad se mijenja broj okreta praznog hoda.
Uređaji za naglo usporenje.
Kad se naglim popuštanjem papučice akceleratora (gasa) leptir zatvori i motor uslijed inercije nekoliko trenutaka još brzo radi, ili ga pokreće inercija vozila, u usisnim cijevima se podtlak snažno poveća tako da u cilindre povuče i benzin koji se u tankom sloju skuplja na stijenkama usisnog razvodnika. Tada se smjesa vrlo obogati suvišnim gorivom i slabo izgara. To se sprečava tako da se na leptir ugradi zaklopka koja usporava zatvaranje leptira, da bi motor pri naglom usporenju dobio dovoljno zraka za dobro izgaranje smjese.
Podešavanje trenutka paljenja.
Osim pripreme, količine, raspodjele i izgaranja smjese, na količinu štetnih tvari u izgorjelim plinovima motora utječe i trenutak paljenja. Da bi trenutak paljenja uvijek bio onaj pravi, na usisni razvodnik su priključeni regulatori, koji trenutak paljenja prilagođavaju uvjetima u usisnom razvodniku, a to znači i trenutnim uvjetima u kojima motor radi.
Termičko naknadno izgaranje.
U motorima koji se proizvode za prodaju na američkom tržištu, primjenjuje se postupak izgaranja pri kojem kroz male mlaznice pod tlakom zrak dolazi u ispušni kolektor neposredno iza ispušnog ventila, tako da vrući plinovi dodatno oksidiraju, pri čemu se u ispušnim plinovima smanjuje količina ugljičnog monoksida (CO) i neizgorjelih ugljičnih vodika (CH).
Katalitično naknadno izgaranje.
Katalizatori od različitih tvari kroz koje se provode ispušni plinovi, znatno doprinose dodatnoj oksidaciji.